Krhkost života na Balkanu

U tjednu u kojemu su događanja u regiji po mnogočemu zasjenila zbivanja u širokom svijetu prijelomna je vijest, čak i na svjetskoj razini, bila tragedija u Kočanima, još jedan događaj koji nas je podsjetio na krhkost života na korumpiranom Balkanu. 'Ako sutra me ne bude', pjevao je prije koju godinu u kafanskom rap hitu bend DNK, podržan romskim orkestrom Aguševi, niti približno svjestan toga da će se, kako njima i njihovim suradnicima, tako i brojnim mladima koji su ih slušali, ostvariti zloguko proročanstvo iz pjesme.

Ukupno je poginulo 59 osoba, a teško ozlijeđeno njih 150, pretežno mladih od 14 do 25 godina, u 'noćnom klubu' koji to nije, prostoru nalik štali s drvenim triješćem umjesto krova, obloženom izolacijom od ekstremno zapaljive poliuretanske pjene, zapaljene varnicama iz jeftinih kineskih pirotehničkih naprava. Kao i u brojnim takvim slučajevima širom svijeta, klub nije zadovoljavao nikakve sigurnosne ni sanitarne standarde, a dio ljudi poginuo je u stampedu prema jedinom obilježenom izlazu, jer kroz prozore zatvorene čeličnom ogradom nisu mogli pobjeći.

Također, kao i u brojnim drugim tragedijama u povijesti makedonskog naroda, dvije dominantne političke opcije – konzervativna i socijaldemokratska – prebacuju odgovornost za korumpirani sustav koji si primopredaju na smjenu, a koji je još jednom, ovog puta na najgori mogući način, pokazao svoje trule zube. Sada je na redu ekipa iz konzervativnog VMRO-a te je pohapsila dvadesetak odgovornih iz prošle vlasti, onih koji su za par stotina ili tisuća eura izdavali dozvole za ovakve objekte, vjerojatno po cijeloj zemlji. Zbog toga je premijer Hristijan Mickovski u jednom trenutku iziritirano izjavio da će nakon temeljite inspekcijske akcije vjerojatno 80 posto noćnih klubova u zemlji biti zatvoreno.

Srećom, ovakve tragedije donose i mali tračak nade da nismo baš svi tolika gamad kao oni u hranidbenom lancu ove nesreće. Čak 10 zemalja primilo je barem nekoliko teško opečenih žrtava kaosa u Kočanima, a među njima je i Hrvatska. Dakako, i Srbija, čiji predsjednik Aleksandar Vučić nije propustio pipkati unesrećene, vucarajući za sobom četrdesetak novinara i snimatelja po šok-sobama srpskih bolnica. O Vučićevim motivima za ovakve svinjarije nešto kasnije, a u ovako zapaljivoj situaciji teško je ne pokazati razumijevanje za revolt mještana Kočana, koji su vlasniku kluba uništili bespravno sagrađen kafić i prevrnuli kombi, sve to uz nijeme poglede policajaca. I jednima i drugima teško je zamjeriti.

S topom te bom ciljal moja mala

'Kupit ću si top, kad-tad, kad-tad', pjevalo je Bijelo dugme prije 50 godina, a ponovio u verziji na slovenskom drugi najveći jugoslavenski bend, Laibach, prije tri mjeseca, baš kad su prvi put na ulice Beograda srpski studenti izašli u malo impozantnijem broju. Ne sumnjamo u to da je ovaj zajednički manevar povodom 50. rođendana Dugmeta ispratio i višestruko dokazani ljubitelj balkanske glazbe, srpski ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić. Pa si je, u dogovoru s Onim-bez-kojega-u-Srbiji-ne-može-ništa, odlučio – kupiti top.

Ne jedan, ne dva, nego sedam zvučnih topova LRAD tipa 450 XL i devet topova tipa 100, kako stoji u službenom dokumentu o nabavi Dačićeva ministarstva, a koji je pokazala oporbena zastupnica Marinika Tepić, nekoliko dana nakon što je, tvrde svjedoci, jedan ili više tih zvučnih topova aplicirano na velikom studentskom prosvjedu u Beogradu. Ubio se Dačić (a bome i Vučić) od demantiranja samog sebe – prvo je bila verzija da se takvo što u srpskom MUP-u, božesačuvaj, ne koristi jer je protuzakonito, kada su isplivali papiri i fotke, uslijedila je verzija 'nespretno sam se izrazio', a onda konačno i demonstracija pred novinarima, na kojoj su pokazali megafon kojem se od silnog nekorištenja ispraznila baterija, pa radi samo na akumulator policijskog vozila.

Tako je, umjesto razgovora o više stotina tisuća ljudi (Arhiv javnih skupova kaže oko 330 tisuća) na ulicama Beograda, koji su još jednom poslali poruku Vučiću da nije nadležan, a njegovim 'ćacijima' da su nebitni, narativ skrenuo u pravcu – zvučnog topa. Oružja koje za razbijanje prosvjeda nije koristio čak ni Putin, pa ni malo izravnija Vučićeva autokratska inspiracija – Bibi Netanyahu, čiji se bivši savjetnici navodno opet motaju po Beogradu, a ideja o zvučnom topu pripisuje se upravo njima. Procijenite, dakle, sami tko je pobijedio u ovom psihološko-propagandnom ratu – studenti koji su na prvi šum zvučnog topa skinuli redarske prsluke i njihovi simpatizeri koji su drugi dan masovno pohrlili na hitnu žaleći se na zaštopane pejsmejkere, ili pak Vučić i njegova kamarila, koji se tri dana kasnije svima smiju u lice iz Bruxellesa, u društvu Marka Ruttea i povjerenice za proširenje Marte Kos.

Boj na Kosovu

OK, bilo je i par trenutaka kad se Vučić u Bruxellesu malo uznemirio. Na više razina iznervirala ga je deklaracija o jačanju obrambene suradnje, koju su u ponedjeljak potpisali Hrvatska, Albanija i Kosovo, te je Srbija uputila hitan zahtjev Hrvatskoj i Albaniji za detaljnim objašnjenjem. 'Izuzetno je indikativno to da su upravo dvije Srbiji susjedne države – Hrvatska i Albanija – odlučile pokrenuti ovaj aranžman, a da je poziv da se pridruži upućen i našem trećem susjedu – Bugarskoj', piše srpsko Ministarstvo vanjskih poslova u ljutitom priopćenju, u kojemu dodaju da ih uznemirava pozivanje predstavnika 'privremenih institucija iz Prištine' u takav vojni savez.

Kako Vučić i društvo, kao i ranije srpske vlasti, i dalje ignoriraju slona u sobi koji kaže da je stotinjak svjetskih država, među kojima su i Albanija i Hrvatska, priznalo Kosovo, na to ih je morao podsjetiti hrvatski premijer Andrej Plenković. Rekao je kako se 'nada da će netko odvojiti pet minuta da pročita tekst' sporazuma, nazivajući ga 'uobičajenim na ministarskoj razini'. 'Razumijem da se treba tražiti probleme dalje, ali u ovom tekstu ih nema. Hrvatska za to ne treba nikog pitati, ni Srbiju ni NATO', poručio je Plenković iz susjedne sobe od one u kojoj su Vučića tobože ribali zbog zvučnog topa.

Vučić nije dugo čekao s odgovorom: vjerojatno je već u kantini Europske komisije saletio Orbána i požalio mu se da ga Hrvati trolaju nekim vojnom inicijativom oko Kosova. Kako obojica vole taj europski financijski nektar više od rođene majke, dosjetili su se i oni u paru stati u red za 150 milijuna eura, koliko Europska unija dijeli za naoružavanje, pa već koji dan kasnije preko Kurira stižu bombastične najave o srpsko-mađarskom vojnom savezu. I tako je završila još jedna epizoda čuvenog balkanskog natezanja, a što je onaj legendarni vojnik JNA još davno opisao na Yutelu riječima: 'Oni kao hoće da se odcijepe, a mi im kao ne damo.'

Dodikove šuplje prijetnje

A još jedan koji bi kao da se odcijepi, a oni mu kao ne daju, Vučićev omiljeni galamdžija Milorad Dodik, u trećem je tjednu durenja zbog toga što je međunarodna zajednica, činilo se, konačno odlučila stati na kraj njegovim provokacijama. Kao i u ranijim iteracijama, i ovdje je faza inicijative trajala maksimalno dva tjedna – sjećate se, prijetio je odcjepljenjem, donosio deklaracije prema kojima svi radnici javnih službi BiH koji žive i rade na području njegova entiteta imaju prijeći u institucije Republike Srpske, a čak i skicirao izmjene ustava po kojima ima pravo formirati državni savez sa Srbijom.

Već u trećem tjednu vidimo rezultate njegovih šupljih prijetnji, pa iz SIPA-e doznajemo da je specijalna policija od Dodikova edikta izgubila točno dva djelatnika, a oni su otišli ne navodeći razloge. Isto je najavio djelatnicima sudova, koji i dalje normalno obavljaju svoj posao, dok državi BiH prijeti oduzimanjem imovine, ali od svih tih silnih prijetnji nije ostvario apsolutno ništa. Jedino što se dogodilo ojačavanje je specijalne jedinice vojske i policije RS-a desecima novih 'kornjača', s kojima putuje po entitetu čekajući da ga netko privede temeljem izdane tjeralice, e da bi onda Vučić na već dogovoreni signal sa skrivenog broja dalje gurao domina u pravcu regionalnog sukoba.

Tko primirje nije prekršio, magarac bio

Nakon kratkotrajne faze olakšanja i, činilo se, barem donekle respektiranog prekida vatre, dva rata koja već godinama drmaju medijskim prostorom – onaj između Rusije i Ukrajine te onaj između Izraela i Hamasa – vraćaju se u fazu krhkog primirja.

Vladimir Putin je, naime, u dugo očekivanom razgovoru s Donaldom Trumpom barem nominalno pristao na prestanak gađanja ukrajinske energetske infrastrukture, a potom i na razmjenu 175 zarobljenika po principu čovjek za čovjeka. Dok je razmjena realizirana već narednog dana, Rusija je tijekom noći sa srijede na četvrtak, prema ukrajinskim izvorima, izvela najveći napad u posljednjih nekoliko godina na grad Kropivnicki, administrativno središte Kirovogradske oblasti. Zelenski nije propustio spomenuti to u razgovoru s Trumpom, a on nakon svakog razgovora, bilo s ukrajinskim, bilo s ruskim čelnicima, poput papige ponavlja 'na dobrom smo putu', iako mu ukrajinski predsjednik uporno ističe da od Putina može dobiti samo figu u džepu. S druge strane, Trumpa od Ukrajine ionako zanimaju samo – minerali.

U drugom ratu, onom izraelsko-palestinskom, prvi se isprsio Izrael te je pod izgovorom da krše prekid vatre u utorak napao Pojas Gaze i ubio najmanje 436 Palestinaca, među kojima je, kaže palestinsko ministarstvo zdravstva, 183 djece. Ovo je jedna od najvećih brojki ubijenih u jednom danu od početka sukoba, a Izrael je upozorio da je taj napad 'samo početak'. Dužan nije ostao ni Hamas, pa je u četvrtak gađao Tel Aviv baražom raketa M90, zasad bez poznatih žrtava. Bliski istok tako se vraća na postavke otprije dva mjeseca, a da može biti samo gore, potvrđuje informacija o povratku ekstremno desnog ministra Itamara Ben-Gvira (sjećate se, onaj frend Dragana Primorca) u vladu.

Europski vojni stiskavac

A da, u cijelom tom kolopletu ekspresno promjenjivih geopolitičkih okolnosti, šest tjedana nakon što je Trump temeljito promiješao karte, probudila se i Europa. Ursula von der Leyen i društvo iz Bruxellesa odlučili su tako iskeširati 150 milijardi eura – više od, recimo, prosječnog vojnog proračuna Rusije za tekuću godinu – na naoružavanje. Riječ je, naravno, o zajmu koji bi se pravdao obveznicama, a koje bi zemlje potrošile u okviru instrumenta SAFE. Opcija je otvorena i za prijateljske zemlje u susjedstvu, među kojima je i Ukrajina, no ne i za Tursku, Veliku Britaniju i SAD, a koje će u potpunosti biti isključene iz tog projekta jer će se dominantno nabavljati vojna tehnika europskih proizvođača.

U međuvremenu su britanski i francuski čelnici Keir Starmer i Emmanuel Macron krenuli sa svojim projektom 'koalicije voljnih', zemalja, kako kažu, spremnih doprinijeti očuvanju mira u Ukrajini. Prvi opipljiv sastanak ove ekipe održan je u četvrtak, a nakon njega Starmer je rekao da će, bez jamaca, Putin sigurno prekršiti eventualni mirovni sporazum Ukrajine i Rusije. Dodao je da Velika Britanija i njezini saveznici iz faze 'političkog zamaha' prelaze u fazu vojnog planiranja te inzistira na tome da se planovi moraju dovršiti prije nego što se postigne mirovni sporazum.

Kao i uvijek kad su u pitanju vojne i obrambene teme, teško je ne vidjeti vezu između ovog projekta europskih supersila i zauzimanja pozicija u redu za gore spomenutih 150 milijardi eura, a u tom kontekstu treba tumačiti i onu gornju priču o udruživanju regionalnih miniona u vojne saveze. A što bi se zapravo dogodilo ako bi se Europa i Rusija vojno namjerile jedna na drugu, pročitajte ovdje.

Kocka je bačena, ulog ogroman – budućnost Njemačke

Šparni Nijemci više nisu šparni. Izmjenom ustava ublažena je tzv. dužnička kočnica, mehanizam koji je zaživio nakon globalne financijske krize 2008. godine. Omogućit će to ekonomski najmoćnijoj državi Europe dodatno zaduživanje u milijardama eura, prvenstveno za modernizaciju infrastrukture i ulaganje u obranu.

'Svi zastupnici mogu mirne svijesti glasati za promjenu ustava. Radi se o velikoj mjenici na budućnost naše zemlje, a time i na budućnost nastupajućih generacija', izjavio je predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i vjerojatni budući kancelar Friedrich Merz tijekom rasprave u Bundestagu.

Planirano zaduženje opravdano je i opasnošću koja Njemačkoj i Europi prijeti od Rusije.

Za 69-godišnjeg Merza, koji se godinama pripremao za mjesto kancelara, ovo je težak početak. Čovjek koji je izgradio karijeru na financijskoj strogosti i kritici zaduživanja sada je sam predložio masivno povećanje duga.

Tabloid Bild, koji je dosad podržavao Merza, razapeo ga je.

'Nema plana otplate. Nema jasnih kriterija za trošenje. Ništa nije predviđeno – osim goleme svote od 500 milijardi eura duga za sljedećih nekoliko godina. Merz govori o 'velikoj promjeni za budućnost'. Drugi to nazivaju bezvrijednim čekovima – ili okladom s nevjerojatno visokim ulozima. Ako sve to ne uspije – čak i ako taj astronomski dug ne dovede do drugačije Njemačke, do drugačije politike i do štedljive, na građane usmjerene države – onda su na kocki zemlja, blagostanje, sigurnost i sloboda. Ulog je nevjerojatno velik: naša budućnost', piše Bild.

Nakon Bundestaga, prijedlog je u petak dobio dvotrećinsku većinu i u Bundesratu, domu saveznih država. No cijela ta situacija začinjena je neobičnim okolnostima glasanja. U parlamentu su bile stotine zastupnika koji su na izborima izgubili mandate, ali su još uvijek imali pravo glasati o ustavnim promjenama. Naprijed su sjedili ostaci 'semaforske' vlade, uključujući odlazećeg kancelara, SPD-ovca Olafa Scholza.

Analitičari ističu da SPD ima iznimno jaku pregovaračku poziciju jer je jedini mogući partner za formiranje većine u 'demokratskom centru', što će samo otežati Merzove pokušaje da ispuni obećanja svojoj stranci i biračima.

Povratak iz svemira

Cijeli svijet u utorak je uživo pratio povratak američkih astronauta Sunite Williams i Butcha Wilmorea s Međunarodne svemirske postaje (ISS) na Zemlju nakon (neplaniranih) devet mjeseci. U pratnji američkog astronauta Nicka Haguea i ruskog kozmonauta Aleksandra Gorbunova, spustili su se u more blizu obale američke savezne države Floride nakon 17 sati dugog putovanja. Prvi koji su ih pozdravili bili su znatiželjni – dupini.

Na toj su misiji, u koju su se zaputili u lipnju prošle godine, Williams i Wilmore trebali ostati tek tjedan dana, da bi na kraju na ISS-u proveli čak – 286 dana. Ondje su proslavili Božić, Novu godinu, ali i glasali na američkim predsjedničkim izborima.

I sve to zbog Boeingove letjelice Starliner, kojoj je to bio prvi let s ljudskom posadom. Letjelica je, naime, imala problema s pogonskim sustavom i smatralo se da nije prikladna za povratak na Zemlju, što je dovelo do više odgoda, zbog čega je NASA donijela odluku da vrati astronaute na Zemlju kapsulom Boeingova rivala, SpaceX-a, u okviru redovne rotacije posade.

Premda su bili redovito opskrbljivani svim potrepštinama te javljali da se osjećaju dobro i sretno u svom 'domu na ISS-u', njihov produženi boravak u mikrogravitaciji ostavio je posljedice na njihova tijela, zbog čega su ih spasilačke ekipe morale iznijeti iz kapsule nakon slijetanja.

Mnogi su se po njihovu povratku šokirali vidjevši koliko su astronauti smršavjeli te 'ostarjeli'. Iako težina u mikrogravitaciji nema istu važnost kao na Zemlji, održavanje zdrave tjelesne mase u svemiru je pravi izazov. NASA nastoji osigurati astronautima raznoliku i pravilnu prehranu, no mnogi ipak gube na težini. Pritom dugotrajni svemirski letovi uzrokuju brojne fiziološke promjene, od gubitka i atrofije mišića do problema s vidom i promjena u genima.

Mikrogravitacija tako uzima danak na tijelima astronauta, uzrokujući značajno propadanje mišića i kostiju. Tjelesne tekućine se pomiču prema gornjem dijelu tijela, srce slabije radi, a kosti i mišići slabe jer nisu opterećeni kao na Zemlji. Osim toga, mijenja se funkcija unutarnjih organa. NASA-in stručnjak objašnjava to kao 'prilagodbu tijela na stanje bez gravitacije', no takvi uvjeti mogu imati dugoročne posljedice.

Nakon slijetanja astronauti su prebačeni u Svemirski centar Johnson u Houstonu zbog liječničkih pregleda. Započeli su i s programom rehabilitacije na sam dan slijetanja, što će potrajati 45 dana, tijekom kojih će svakodnevno imati dvosatne treninge. Ponovno će učiti hodati, jačat će mišiće, a tim stručnjaka radit će s njima na ravnoteži, kondiciji i snazi, svemu što trebaju vratiti nakon boravka u svemiru.

Povuklo se i pitanje toga koliko su plaćeni. Dobit će tako malo više od 1000 dolara povrh plaće, tvrdi Catherine Cady Coleman, umirovljena NASA-ina astronautkinja koja je provela 159 dana u svemiru. 'Astronauti su plaćeni kao i svi savezni službenici na službenom putu. Dobivaju redovitu plaću, nema prekovremenih, a NASA se brine za prijevoz, smještaj i hranu. Postoji neka mala svota dnevno za slučajne troškove koje su vam na kraju zakonski dužni platiti', rekla je Washingtonian Cady Coleman, dodavši da je u njezinu slučaju to iznosilo oko četiri dolara dnevno.

Njihova misija nije postala samo globalni spektakl, već i – unutarstranački. Naime Trump je u siječnju, po preuzimanju dužnosti, tražio brži povratak Wilmorea i Williams. Pritom je, iako za to nije imao dokaza, tvrdio da ih je bivši predsjednik Joe Biden 'napustio na ISS-u iz političkih razloga'.