Ismail Hanija smatra se glavnim Hamasovim vođom i istaknuti je član pokreta od 1987. Kao mladić bio je student aktivist na Islamskom sveučilištu u gradu Gazi.

Hanija je rođen u izbjegličkom kampu u blizini Gaze, a pridružio se Hamasu kasnih 1980-ih, tijekom Prve intifade, odnosno ustanka protiv izraelske okupacije u Gazi i na Zapadnoj obali. Povratkom u Gazu, u sljedećih deset godina postupno se penjao u Hamasovim redovima. Zagovarao je njegovo uključivanje u politiku te je 1994. rekao da bi formiranje političke stranke 'omogućilo Hamasu da se nosi s novonastalim razvojem događaja'.

Kako piše CNN, roditelji su mu bili izbjeglice protjerani iz Askalana, a koji je kasnije postao poznat kao izraelski grad Aškelon.

Hanija je imenovan dijelom tajnog 'kolektivnog vodstva' 2004., nakon smrti osnivača Hamasa, šeika Ahmeda Jasina i Abdela Aziza Rantisija, ubijenih u izraelskim napadima u razmaku od samo nekoliko tjedana.

Kratko premijer Palestinske samouprave

Nakon što je Hamas pobijedio na izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006., Hanija je postao premijer vlade Palestinske samouprave (PA), ali nije dugo bio na toj poziciji. Predsjednik PA-a Mahmud Abas smijenio ga je nakon godinu dana na dužnosti te on ostaje jedini premijer PA-e izabran na izborima.

Godinu kasnije Hamas je zauzeo Gazu nakon kratkotrajnog, ali krvavog sukoba s vladajućom strankom u palestinskoj vlasti, Fatahom. Izrael je ubrzo nakon toga, uz Egipat, uveo kopnenu, pomorsku i zračnu blokadu tog teritorija.

Iako se godinama smatrao čelnikom Hamasa u Gazi, Hanija nije postao glavni politički vođa skupine sve do 2017., kada je preuzeo dužnost od Haleda Mešala, koji ju je vodio u egzilu od 2004.

Dok je govorio izraelskoj vojsci da će se 'utopiti u pijesku Gaze', on i njegov prethodnik na mjestu čelnika Hamasa putovali su regijom radi pregovora o sporazumu o prekidu vatre uz posredovanje Katra, a koji bi uključivao razmjenu talaca za Palestince u izraelskim zatvorima i još pomoći za Gazu.

Za vrijeme Trumpa proglašen teroristom

Američki State Department proglasio ga je teroristom 2018., nakon razdoblja napetosti između Washingtona i Palestinaca zbog odluke o priznavanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, koju je donio tadašnji američki predsjednik Donald Trump.

Unatoč tome i za razliku od vojnog vodstva Hamasa, Hanija je putovao po svijetu i sastajao se sa svjetskim čelnicima kao politički vođa te organizacije.

Ključna figura u pregovorima

U mjesecima nakon Hamasova napada na Izrael 7. listopada, Hanija je bio ključna figura u međunarodnim pregovorima.

Pokazao je spremnost za postizanje sporazuma ako se Izrael povuče iz Gaze - rekavši u svibnju da je skupina 'još uvijek voljna' postići dogovor s posrednicima, ali da bi svaki prijedlog morao trajno prekinuti borbe u enklavi.

Tada je rekao da su njihovi zahtjevi usmjereni na zaustavljanje 'agresije na njihov narod, što je temeljna i logična pozicija koja postavlja temelje za stabilniju budućnost'.

Izrael je te zahtjeve nazvao 'neprihvatljivima', a premijer Benjamin Netanyahu obećao je da će se nastaviti boriti sve dok Hamas ne bude uništen - ostavljajući pregovore na mrtvoj točki jer su obje strane optuživale jedna drugu.

Početkom srpnja Hanija je razgovarao s posrednicima u Katru i Egiptu kako bi razmijenili ideje o okončanju rata, potaknuvši time i nadu da bi obje strane mogle biti na rubu okvirnog sporazuma.

S obzirom na to koliko je njegova uloga u pregovorima bila važna, Hanijina smrt imat će 'značajan utjecaj na te pregovore', rekao je CNN-ov analitičar Barak Ravid u srijedu.

Ubijena mu tri sina i četvero unučadi

Hanija je i na svojoj koži osjetio danak rata u Gazi. U travnju je izraelska policija uhitila jednu od njegovih sestara pod optužbom da je komunicirala s pripadnicima skupine. Devet dana kasnije u izraelskim zračnim napadima ubijena su mu tri sina i četvero unučadi – tri djevojčice i dječaka.

Zanijekao je izraelske tvrdnje da su njegovi sinovi bili borci Hamasa, a na pitanje hoće li njihovo ubojstvo utjecati na pregovore o primirju rekao je da su 'interesi palestinskog naroda važniji od svega' te da njihova smrt neće utjecati na tekuće pregovore o prekidu vatre i oslobađanju talaca. U to vrijeme Hanija se nalazio u Katru, zemlji koja nije potpisnica Rimskog statuta, koji dopušta nadležnost Međunarodnog kaznenog suda.

Unatoč retorici, mnogi su ga diplomati vidjeli kao umjerenog u usporedbi s tvrdokornijim članovima skupine u Gazi, koju podržava Iran.