Iz Kremlja su upozorili na to da se moguća razmjena zatvorenika sa Sjedinjenim Državama, koja uključuje američku košarkašku zvijezdu Brittney Griner, treba dogovoriti tiho, bez fanfara. Viktor Bout, koji u SAD-u trenutno služi kaznu od 25 godina zatvora pod optužbom za terorizam, trgovac je oružjem koji ima status 'zlog celebrityja' u zapadnoj javnosti. Nadimci poput Trgovac smrću i Gospodar rata govore sami o tome kako ga se doživljava.

Velik dio Boutova ranog života, uključujući mjesto i datum rođenja, prekriven je velom tajne. Prema podacima kojima barataju njegovi biografi, rođen je 1967. u Dušanbeu u Tadžikistanu kao sin knjigovotkinje i automehaničara.

Obučen za prevoditelja u Sovjetskom vojnom institutu za strane jezike u Moskvi, Bout je proveo neko vrijeme u vojsci radeći kao prevoditelj u Angoli kasnih 1980-ih i napredujući do čina poručnika, piše The Guardian.

Započeo otkupom aviona od vojske

Prvi put je šira javnost čula za njega u burnim prvim danima nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Raspadom države velike količine sovjetske vojne opreme ostale su razbacane u 15 novonastalih zemalja. Većina tih zemalja nije mogla izdvajati mnogo novca za obrambeni sektor ili pratiti oružje koje su upravo naslijedili. Tako da je gotovo sve bilo dostupno za određenu cijenu, a tada su na scenu stupili likovi poput Bouta te su im od nepotrebnog smeća donosili veliku zaradu. Od vojske je počeo otkupljivati transportne zrakoplove koje je potom punio oružjem i prodavao svakom tko je pitao. Uspio je stvoriti najveću privatnu flotu transportnih letjelica na svijetu.

Prema izvješćima UN-a i drugim istragama, Bout je vodio najveću mrežu za krijumčarenje oružja na svijetu. Vjeruje se da je tijekom desetljećima duge karijere trgovca oružjem naoružavao Al Kaidu, talibane i Sjeverni savez u Afganistanu, Revolucionarnu ujedinjenu frontu u Sierra Leoneu, režim Charlesa Taylora u Liberiji, Unitu u Angoli, razne kongoanske frakcije, Abu Sajaf, militantnu islamsku skupinu na Filipinima te brojne druge pobunjeničke pokrete i odmetnute režime. Prema Amnesty Internationalu, također je bio upleten u kršenje embarga UN-a na prodaju oružja u Angoli, Sierra Leoneu, Liberiji i Demokratskoj Republici Kongo.

Bio je poduzetnički, a ne ideološki orijentiran. Prodavao je oružje vladama koje su se borile protiv pobunjenika i pobunjenicima koji su se borili protiv vlada. Odvajanje činjenica od fikcije često je teško kada se dokumentira Boutov rad, ali mnogi izvještaji govore da je čak prodavao oružje objema stranama u istom sukobu, navodi NPR.org.

Oružje? Ne, cvijeće i smrznuti pilići

Međutim uvijek je poricao da je prodavao oružje, tvrdeći da je prevozio cvijeće i smrznute piliće na neka od najnasilnijih mjesta na svijetu. Bilo ga je teško pratiti iako je živio u Moskvi, jer mnogo je putovao, povremeno razgovarao s novinarima i, činilo se, s odobravanjem gledao na dio pozornosti koju je imao. Navodno govori čak šest stranih jezika.

Postao je poznat kao jedan od najtraženijih ljudi na svijetu, s brojnim međunarodnim uhidbenim nalozima izdanim protiv njega. Godine 2002. Los Angeles Times profilirao je Bouta, citirajući bivšeg dužnosnika američke vlade koji ga je opisao kao 'Donalda Trumpa ili Billa Gatesa' u trgovini oružjem.

Fama o Boutu osnažena je nakon što je lansiran akcijski film 'Gospodar rata' iz 2005. godine, s holivudskom zvijezdom Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi. Navodno se radnja filma djelomično temelji na njegovu životu.

Bout je uhićen u Bangkoku 2008. godine u spektakularnoj akciji američkih agenata i tajlandske policije. Tijekom tajne operacije navodno je pristao opskrbiti raketama zemlja-zrak navodne kolumbijske pobunjenike iz skupine FARC, zapravo prikrivene američke agente iz Agencije za borbu protiv droge.

Četiri godine kasnije osuđen je na sudu u New Yorku na 25 godina zatvora pod optužbom za terorizam. Do danas je odslužio malo manje od polovice. Kad je tužitelj rekao da je pristao prodati oružje kojim bi se ubijali Amerikanci, Bout je povikao: 'To je laž! Bog zna istinu.' Njegov branitelj Albert Dayan rekao je da su američki dužnosnici ciljali na njegova klijenta jer im je bilo neugodno zato što su Boutove tvrtke pomogle u isporuci robe američkim vojnim izvođačima koji su sudjelovali u ratu u Iraku. Dokumenti su pokazali da je Boutova tvrtka bila jedna od onih koje je američka vlada angažirala za dopremu zaliha u Irak nakon invazije 2003. godine.

Drugi su također doveli u pitanje težinu njegove kazne. Sutkinja Shira Scheindlin, koja je vodila suđenje, kasnije je rekla da smatra da bi 10 godina bila pravednija kazna, navodi The Guardian.

Ruski dužnosnici su neuspješno pokušali spriječiti Boutovo izručenje SAD-u. U više navrata kritizirali su presudu kao 'neutemeljenu i pristranu', dodajući da će Moskva 'poduzeti sve potrebne korake da vrati Viktora Bouta u njegovu domovinu na bilo koji način po pravilima međunarodnog prava'.

Veze s ruskim sigurnosnim službama

Njegov odnos s ruskim političkim elitama, kažu stručnjaci, mutan je kao i karijera trgovca oružjem. Boutove veze s ruskim sigurnosnim službama ostale su misterij, ali velik interes Kremlja za njegovu sudbinu više je nego jasna indikacija važnosti koju uživa u vrhu ruske vlasti.

Kaznu navodno služi s nizom istaknutih američkih neonacista i bijelih supremacističkih ekstremista, uključujući Christophera Cantwella. Prema reporteru lista Politico Christopheru Milleru, koji je razmjenjivao pisma s Cantwellom, Bout je nedavno izjavio da Ukrajina ne bi trebala postojati kao država te je u zatvorskoj ćeliji držao fotografiju Vladimira Putina.

Njegov slučaj u Rusiji je iznimno praćen, a visoki dužnosnici više su puta vršili pritisak za njegovo oslobađanje. Prošle godine moskovska građanska komora izložila je 24 umjetnička djela koja je izradio u zatvoru, uključujući niz autoportreta iza rešetaka s njegovim prepoznatljivim brkovima.

Bude li vraćen u Moskvu, Bout će vjerojatno dočekati herojsku dobrodošlicu, sličnu onoj koju je uživala Anna Chapman, ruska špijunka koja je bila dio razmjene zarobljenika 2010. godine.