Vijest o 9-godišnjem dječaku koji je obolio od agresivne vrste ne-Hodgkinova limfoma i potom nedavno umro u KBC-u Rijeka, vjerojatno dijelom i zbog nemara, neznanja i zasljepljenosti svojih roditelja tzv. alternativnim terapijama i pripravcima, duboko je potresla i uznemirila hrvatsku javnost
Mnogi su u medijima i na društvenim stranicama s pravom oštro osudili roditelje koji su odbili kemoterapiju koju su dječaku propisali liječnici kao otrov koji ne djeluje već ubija te su čak bježali od policije, socijalnih službi i sudova koji su ih pokušali prisiliti da prihvate jedino liječenje koje ima neki dokazani učinak jer, kao što je rekla dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, pravo djeteta na zdravstvenu skrb je iznad prava roditelja da odlučuju o metodi liječenja njihova djeteta.
Dječak je konačno umro u mukama, a roditelji, koji su nedvojbeno imali dobre namjere, svoje su postupke pokušali opravdati voljom djeteta koje je bilo inteligentno pa je znalo što je za njega najbolje, a to nije bilo bockanje iglama. U svoju obranu iznijeli su i druge argumente svojstvene onima koji vjeruju u alternativne terapije i teorije zavjera prema kojima zla farmaceutska industrija u sprezi s politikom svjesno truje čovječanstvo samo radi profita, konvencionalni lijekovi poput kemoterapije uglavnom svi više štete nego što koriste dok se rak može liječiti neagresivnim, a učinkovitijim terapijama kao što je primjerice kombinacija limuna i sode bikarbone ili bioenergija.
Odgovornost medija
Osim što su tematizirali pitanje odgovornosti roditelja i njihovih šarlatanskih liječnika neki su mediji prozvali i neučinkovit i spor birokratski sustav koji nije na vrijeme spriječio katastrofu. No zanimljivo je, a možda i indikativno, da se gotovo nitko nije zapitao koliko je u ovom slučaju problematična promocija alternative kojoj značajno pridonose sami mediji, uključujući čak i one državne. Naime čak ni HRT-ov Dnevnik, niti RTL-ov Direkt sinoć nisu poslali jasnu, nedvosmislenu poruku da je alternativna medicina neprovjerena i neregulirana.
O tome je za tportal progovorila prof. dr. sc. Livia Puljak s Medicinskog fakulteta u Splitu, koja je nakon edukacije u Kanadi 2008. osnovala Hrvatski Cochrane ogranak koji djeluje kao dio velike međunarodne neprofitne organizacije neovisne o donacijama farmaceutske industrije, a cilj joj je promocija medicine utemeljene na dokazima.
Puljak smatra da bi bilo dobro da se mediji pobrinu da svojim novinarima koji pokrivaju zdravlje osiguraju edukaciju o principima medicine utemeljene na dokazima kako se ne bi događalo da u svojim tekstovima i prilozima veličaju terapije koje će dovesti do ovakve situacije.
'Činjenici da su ljudi spremni odreći se službene medicine uvelike pridonose brojni mediji koji vrlo nekritično prezentiraju nevjerojatne učinke različitih biljaka, terapeuta i uređaja na zdravlje čovjeka. Vrlo malo novinara pritom se potrudi kontaktirati znanstvenike ili potražiti prave dokaze iz kliničkih pokusa na ljudima, u kojima bi provjerili vjerodostojnost tih tvrdnji o zdravlju. Pa se tako entuzijastično piše o hrvatskom znanstveniku koji je izumio nevjerojatan čaj koji liječi karcinom, a sva znanstvena istraživanja o tom čaju provedena su isključivo na miševima i štakorima i to – u kombinaciji s kemoterapijom. Svugdje nam se smiješi lice doktora Oza, za kojeg je rigorozna znanstvena provjera pokazala da je manje od polovice njegovih savjeta koje daje u televizijskim emisijama znanstveno utemeljeno, a da je 15% u suprotnosti s postojećim znanstvenim dokazima. Onaj koji takvu osobu i dalje drži na televiziji ili savjete takve osobe objavljuje u svojim novinama, direktno šteti zdravlju stanovništva', oštro je poručila Puljak.
Odgovornost države
'Sudeći po nepreglednom mnoštvu čudotvornih pripravaka i terapija koji se nude u medijima, očito je da za takav marketing nema nikakve sankcije i da su ljudi prepušteni golemom broju varalica koji su dobri trgovci i iskorištavaju nečiju bol, patnju, beznađe i ranjivost. Takve terapije mogu pomoći samo onima koji ih prodaju. Da bi prodavali svoje pripravke i terapije ti trgovci ne trebaju proći nikakve regulative niti dokazati da su njihovi proizvodi i terapije djelotvorni ili sigurni. Veliki je to propust nadležnih ministarstava i inspekcija koji dopuštaju takav nered i reklamiranje alternativne medicine', rekla je Puljak koja je na hrvatski prevela knjigu Gdje su dokazi, a također je 2014. pokrenula portal Dokazi u medicini na kojem svatko može provjeriti što o postojećim terapijama, kako konvencionalnim tako i alternativnim i tradicionalnim govore neovisna istraživanja.
Zašto je alternativna medicina opasna?
Puljak upozorava da šarlatanske terapije i pripravci mogu biti štetni čak i kada nemaju štetnih nuspojava te unatoč tome što se reklamiraju kao 'prirodni'.
'Slučaj roditelja koji za ozbiljnu bolest djeteta odbijaju terapije službene medicine, nažalost, zorno pokazuje koliko štetna može biti alternativna medicina. Ljudi se ponašaju po principu „nemam što izgubiti ako pokušam“, ali to je potpuno pogrešno. Čak i ako neka terapija nije štetna, sama činjenica da nije djelotvorna opasna je jer ljudi gube vrijeme dok uzimaju kojekakve čudotvorne pripravke koji im neće pomoći. Službena medicina temelji se na dokazanim terapijama, koje su ispitane u kliničkim pokusima na ljudima i za koje je na propisan način dokazano da su djelotvorne za različite medicinske probleme. Da bi se terapije stavile u službenu medicinsku praksu moraju proći propisani regulatorni proces u kojem stručnjaci provjeravaju dokaze o djelotvornosti i sigurnosti terapije', objasnila je Puljak.
Za smrt dječaka, smatra, odgovorna je i država koja ove probleme ne regulira dovoljno dobro.
'U ovoj situaciji nije tragična samo smrt djeteta nego i činjenica da su roditelji tog djeteta odbili provjerene i regulirane terapije službene medicine da bi ga liječili neprovjerenom i nereguliranom alternativom. Činjenica je da alternativci imaju odriješene ruke da bez ikakvih sankcija bolesnim osobama ili njihovim obiteljima prodaju besmislene terapije i činjenica je da se sve to može spriječiti odgovarajućom regulacijom tržišta i medija, ali se po tom pitanju ništa ne radi. Građanima treba zaštita od neutemeljenih alternativnih terapija, ali te zaštite nema na vidiku', poručila je naša ugledna mlada znanstvenica.
Zašto vjerovati farmaceutima, a ne alternativcima?
U ovom i sličnim slučajevima poklonici alternativne medicine svoj će odabir argumentirati činjenicom da je farmaceutska industrija biznis koji zbog financijskih interesa ne funkcionira savršeno. No Puljak ističe da je čak i takva, nesavršena industrija još uvijek neusporedivo bolje regulirana od alternativne koja je također unosan biznis. Primjerice, procjenjuje se da samo Amerikanci na alternativnu medicinu godišnje troše oko 34 milijarde dolara.
'Terapije koje nudi službena medicina nisu idealne, kao što nije idealna ni farmaceutska industrija koja dio tih terapija proizvodi. Tu definitivno ima prostora za napredak i u smislu provedbe novih istraživanja koja će poboljšati postojeće terapije i osmisliti nove, a isto tako i u smislu bolje regulacije i veće transparentnosti farmaceutske industrije. Međutim, fascinantno je kako se na službenu medicinu i farmaceutsku industriju često gleda kao na zlikovce kojima je na umu jedino profit, dok se alternativna medicina diže u nebesa. Građani trebaju biti svjesni da je alternativna medicina također ogroman biznis u kojem se vrti golem novac, a koji je, za razliku od službene medicine i farmaceutske industrije, potpuno nereguliran', upozorila je Puljak.
Zloglasna kemoterapija
Otac dječaka koji je umro za medije je izjavio kako nije htio prihvatiti kemoterapiju jer mu je majka umrla od nje. Također je iznio uvjerenje da ona liječi samo 2,7 posto ljudi u svijetu, dok 97,3 posto ubija.
Naša sugovornica, kojoj su jedna od specijalnosti dokazi u medicini, kaže da je kemoterapija uistinu agresivna i da ima teške nuspojave no i da je jedna od terapija koje dokazano djeluju.
'O kemoterapiji je besmisleno govoriti kao o jednoj jedinstvenoj terapiji s točno određenim učinkom. Ona nije ista za različite karcinome i nema isti učinak na sve. Neke zloćudne bolesti liječi s velikim postotkom uspjeha, a druge s manjim. Uspjeh ovisi i o vrstama raka, dobi osobe, ali i o trenutku u kojem je liječenje počelo. No ipak dokazano liječi', poručila je Puljak.
Prema izjavi koju je Novom Listu dala pročelnica Odjela za hematolgiju i onkologiju riječke Klinike za pedijatriju prof. dr. Jelena Roganović šanse za izlječenje djece koja boluju od ne-Hodgkinova limfoma danas su prilično velike.
'Ne-Hodgkinovi limfomi su maligne neoplazme limfatičnog tkiva. Osnova liječenja je polikemoterapija, to jest primjena više vrsta citostatika. Zadnjih pedesetak godina je prognoza pedijatrijskih bolesnika s ne-Hodgkinovim limfomima značajno poboljšana i danas se više od 85 posto ove djece izliječi', rekla je Roganović.