Dr. sc. Nikolina Borčić, profesorica političke komunikacije sa Veleučilišta Vern, ističe da su završni govori nakon rezultata izbora vjerojatno jedan od najemotivnijih trenutaka u političkoj realnosti - kako stranačkih vođa, tako i njihovih članova i simpatizera. Nije, kaže stručnjakinja, lako izaći pred javnost, ostati dosljedan sebi, a pritom se niti ne uzvisiti niti ne poniziti - posebice u zemlji u kojoj se politički imidž često gradi kroz suprotstavljanje koncepata 'naši' i 'vaši'.

'Nakon izbora doima se po izražavanju stavova javnosti kroz društvene mreže - i 'naši' i 'vaši' bi poentirali osjećaj slasti/vlasti te poraza. No jučerašnji završni govori pokazali su dostojnu razinu političkih poruka u takvim prigodama. 'Naši' i 'vaši' nisu dominirali vrijednosnim okvirima govora, a mjesto su im zauzele natruhe zajedničkog puta u gospodarsku stabilniju budućnost', primjećuje Borčić.

Naglašavanje snage najizglednijeg budućeg premijera

Nadalje, s obzirom na to da se politička argumentacija temelji na vrijednosnim okvirima, uobičajeno je da su izjave usmjerene na naglašavanje 'ispravnog' vs. 'neispravnog'. Izrečeni sadržaji sukladni su osobnosti i umješnosti političara, ali i identitetu i imidžu političke stranke. Kao takvi, doimaju se više ili manje vjerodostojni te vrijedni povjerenja birača, objašnjava Borčić.

Andrej Plenković u svom je govoru, najduljem u odnosu na druge stranačke čelnike, ostao dosljedan sebi - i inače je sklon govorenju 'podužih' rečenica - no staložen i miran. Govoreći vješto izmjenjuje koncepte 'mi kao HDZ' ('otvoreni smo za suradnju s onim strankama koje su nam programski i svjetonazorski bliske' i 'ja i moj tim' ('kada sam krenuo zajedno sa suradnicima u proces transformacije HDZ-a, tada sam rekao da HDZ kao stranka treba biti vjerodostojna'). Time naglašava snagu novog HDZ-a, no i osobnu snagu najizglednijeg budućeg premijera', konstatira Borčić.

O prijateljima i sugrađankama, umjesto o Hrvaticama i Hrvatima

Snagu, kako sebe tako i HDZ-a, Plenković podupire podsjećajući na učinjene promjene u stranci u prethodnom razdoblju, ističući glavne ciljeve i platforme rada u nadolazećem razdoblju, a u izričaju ostaje i dosljedan svom 'govorničkom profilu'. Govor započinje pozdravom 'dragi naši prijatelji, dragi naši sugrađani, drage naše sugrađanke', ne ističući nacionalni identitet sugrađana i sugrađanki, već potvrđujući progresivan proeuropski imidž.

Predsjednik HDZ-a, ocjenjuje analitičarka, dosljedan je i u uporabi neverbalnog izričaja, pa tako dominira pokret podizanja obrva kojim ističe važnost teme / dijela teme ('nezavidan položaj stranke prije nešto više od dva mjeseca; otvoreni smo za suradnju… i zbog čega se angažiram da iduća hrvatska vlast bude stabilna').

Iz aspekta uvjerljivosti Plenković dominantno koristi autoritet Franje Tuđmana, ali i legitimitet europskih političara (Joseph Daul, Doris Pack, Antonio Tajani, Elmar Brok, Manfred Weber). Pritom naglašava i osobnu prisutnost i važnost u europskoj politici, no i njihovu podršku koju uživa stranka.

Državnički nastup

Ana Šimunović, komunikacijska savjetnica u Ciceron komunikacijama i certificirana CIPR stručnjakinja za odnose s javnošću, uočava da je Plenković, iako je njegova stranka relativan pobjednik izbora te iako on ovo može smatrati osobnim velikim uspjehom, odlučio održati uljuđen i staložen govor,lišen euforije.

'Smatram da je to bila mudra Plenkovićeva odluka jer je time pokazao da je itekako svjestan situacije koju su prouzročili izvanredni izbori, ali i smanjena izlaznost na ovim izborima. Plenković je održao govor koji je odisao državničkim nastupom i u kojem smo već mogli dobiti jasne konture kako će nastupati kao trenutno najizgledniji mogući predsjednik buduće Vlade', ocijenila je stručnjakinja, dodajući da je Plenković zadovoljio sve parametre govora u ovakvim prilikama: čestitao je svima, naglasio važnost izbora za demokraciju i stabilnost institucija, ponovio četiri ključne poruke koje je zastupao u kampanji, a za koje smatra da su prepoznate od birača, te se obratio svim dijelovima društva, čime je dodatno pojačao dojam državničkog obraćanja.

Plenković je, nastavlja analitičarka, posebno naglasio svoje zadovoljstvo time što su 'uspjeli unijeti novu kulturu komunikacije i dijalog te vratili sadržaj u politiku', čime je najavio da će nastaviti komunikacijskim putem kojim je krenuo. 'To smatram pozitivnim za politički život Hrvatske, ali i buduću Vladu. Ključna poruka sinoćnjeg govora bila je poziv na suradnju ostalim strankama, no i isticanje velikog koalicijskog potencijala koji je HDZ zadobio ovakvim rezultatom. Vrlo indikativna poruka bila je 'ako nešto znam, znam pregovarati i voditi dijalog', koja je bila namijenjena potencijalnim koalicijskom partnerima i kojom je poslao jasnu poruku da će biti konstruktivan, ali i vrlo odlučan pregovarač', tumači Šimunović.

Milanović - 'fajter' do kraja

Nije samo Plenković ostao dosljedan sebi. Isto je, sudeći po sinoćnjem govoru, ostao i Zoran Milanović, smatra Nikolina Borčić.

'Tijekom dosadašnjih javnih nastupa svjedočili smo da je sklon kraćim i jasno poentiranim rečenicama, tako da je i njegov završni govor trajao najkraće – nešto manje od dvije minute. Iako je svjestan rezultata izbora, iznoseći završnu riječ prenosi svoj 'fajterski' imidž, naglašavajući pritom kako još nije kraj ('glasovi se još broje; bit će tijesno'). Pritom podsjeća na prethodni eksperiment zadnje Vlade ('gdje smo bili – nigdje, što smo radili – ništa')', podsjeća Borčić.

Dodaje da Milanović svoju vjerodostojnost temelji na iskazivanju nepovjerenja, iako vrlo implicitno, u Vladu, u kojoj bi SDP bio moguća oporba (kao u prethodno naglašenom eksperimentu), naglašavajući kako je vrijeme za preuzimanje odgovornosti ('trebamo zatomiti svoju osobnost i taštinu') i promišljanje o propustima iz prethodnog razdoblja ('10 posto manje građana je izašlo na izbore u odnosu na 2015.).

'Pojačanim naglašavanjem kako je sada jedino važno da Hrvatska dobije stabilnu Vladu možda se unaprijed opravdava od mogućih neočekivanih koalicija i odluka. Zaključno se može reći kako cijeli svoj govor temelji na iskazivanju snage i odgovornosti da bi Hrvatska (ipak) dobila stabilnu i bolju Vladu', poručila je Borčić.

Iščitavanje Milanovićeve samokritike

Ana Šimunović ističe da je Milanović održao iznimno kratak govor u kojem je poslao dvije ključne poruke. Prvo, riječima 'ovo nije bio sretan dan za Hrvatsku' izrazio je svoje žaljenje zbog smanjene izlaznosti koja je prouzročila ovakve rezultate te rekao 'moramo se zapitati zašto je to tako', što jednim dijelom možemo iščitati kao samokritiku. Zatim je naglasio da 'Hrvatska treba stabilnu Vladu' i da je 'najbitnija u ovome trenutku Hrvatska', a da su 'taštine i karijere manje važne'.

'Smatram da je ovo bila izravna poruka svim potencijalnim koalicijskim partnerima, pa čak i HDZ-u, da je Narodna koalicija spremna staviti svoje interese po strani kako bi se postigla stabilna Vlada. U ovakvoj situaciji, kada je Narodna koalicija osvojila manji broj mandata od očekivanog, Milanović nije imao puno izbora te smatram da je, poslavši ovakav tip poruka, odlučio biti otvoren za dijalog u daljnjim pregovorima. Zoran Milanović ovim je obraćanjem pokazao da je svjestan situacije i da se ne zanosi pregovaračkim potencijalom Narodne koalicije', objašnjava Šimunović.

Patos Bože Petrova

Božo Petrov, naglašava Nikolina Borčić, gradi vjerodostojnost Mosta kroz ultimatum od pet dana koji daje HDZ-u i SDP-u kako bi se očitovali na jamstva Mosta, ukazujući pritom na posljedice ukoliko ne bude tako. Petrov govori koristeći vokabular čija je svrha buditi emocije kod građana ('Hrvatska ima pravo nadati se boljoj budućnosti, i ako im je ovo što tražimo teško… ako pristanu, to je onda nama zalog… mukotrpan proces reformi i promjena koje nasušno trebaju ovoj zemlji').

Patos temeljen na empatiji, tuzi, muci, odgovornosti isprepliće se s patosom iskazanim kroz koncept 'oni trebaju preuzeti odgovornost' i 'samo ako su ozbiljno odlučili, neka dođu kod nas'. Na taj način je moguće da se ograđuje od odgovornosti ukoliko buduća Vlada ne bude stabilna, jer ovako jasno poentira da razgovara i surađuje samo s onima kojima je uistinu stalo do budućnosti Hrvatske, a oni su svoje karte jasno položili na stol', uočava Borčić.

Kroz govor Petrov ističe mlade 'na kojima ostaje budućnost', pri čemu svoje poimanje političke klime u Hrvatskoj transponira na mlade naglašavajući 'jer da vas hvale, ja bih se zabrinuo'. Ujedno, šalje poruku, 'ne odustajte, borite se!' – jer 'i mi smo tako'. Kroz jezični izričaj, ističe stručnjakinja, 'znanje' koje imamo 'o izazovima mladih u Hrvatskoj' Petrov transponira na percepciju Mosta ali i željeni imidž o njima, te time šalje jasnu poruku – tu smo, ne damo se – tu i ostajemo i bitni smo! Kroz cijeli se govor proteže ključna tvrdnja 'Ova Hrvatska može i mora biti bolja….politika može biti bolja', koju Most koristi kao platformu za daljnji politički rad, zaključuje Borčić.

Tko su mostovci?

Ani Šimunović je sinoćnje obraćanje Bože Petrova bilo zanimljivo i u širem kontekstu Mostovih poteza.

'Kao i većina Mostovih poteza, i u ovoj izbornoj noći ostali su dosljedni sebi, pomalo atipični i u obraćanju. Kroz podužu priču o mladima, Petrov je, koristeći retorički paradoks ('kada vas proglase diletantima i ekstremistima, onda ste pobijedili'), proglasio svojevrsnu pobjedu te ponovio njihovu ključnu poruku da 'država mora biti iznad svega'. Naime, Most i dalje ostaje stranka bez koje će se teško formirati Vlada', naglašava Šimunović.

Potom je Petrov 'jasno iznio koji su njihovi uvjeti za suradnju, obrazloživši jamstva i dani rok, ali je ostavio i mogućnost neulaska u izvršnu vlast i djelovanja iz Sabora'. 'Petrov, začudo, Most ne smatra političkom snagom jer se obratio političarima zamjenicom 'oni' i što bi 'oni' trebali činiti. Time je ponovo distancirao Most od politike, što je u najmanju ruku zvučalo čudno jer postavlja se logično pitanje - a tko su onda mostovci?', pita se Šimunović.

Neprilično komunikacijsko zatvaranje

Inače, poručuje da ovakvo javno, pomalo ultimativno, iznošenje zadanih uvjeta za suradnju i rok (od pet dana) nije uobičajeno u političkoj praksi. Time je Most uveo neke drugačije komunikacijske i pregovaračke obrasce u političku arenu. I ne samo to: Petrov je odmah potom objavio svojevrsni silenzio stampa medijima, uputivši ih na adrese HDZ-a i Narodne koalicije.

'Bit će interesantno pratiti kako će mediji reagirati na ovu najavljenu nekomunikaciju do isteka 'roka' i hoće li je poštivati i sami članovi Mosta. Smatram da, u ovim ključnim trenucima za državu, ovakvo komunikacijsko zatvaranje prema javnosti nije u skladu s najavljenim stavom kako je 'javni interes ispred privatnog', kao što je Petrov izjavio na početku svojeg obraćanja. Možemo zaključiti kako cijeli govor odiše elementima naglašenog patosa, ultimativnog tona i odrješitosti ('Most je svoje rekao').