Neredi u arapskome svijetu stigli su jučer i do Maroka, ali niti su prosvjedi postali tako masivni kao oni u Tunisu, Egiptu, Bahreinu ili Libiji, gdje vlast plaši mogućim građanskim ratom, niti su snage sigurnosti odgovorile žestokom represijom jer, za razliku od drugih država, Marokanci ne traže kraj režima Mohameda VI. nego evoluciju monarhije u parlamentarizam, dakle slobodne izbore, ali i borbu protiv vrlo razgranate korupcije
Za razliku od susjeda, Marokanci ne zahtijevaju kraj monarhije, a kralj Mohamed VI. bi imao puno jače temelje kada bi poslušao prosvjednike pogotovo jer se val nezadovoljstva doista može snažnije preliti i u Maroko.
Predstavnici oporbe se čude kako to da ne shvaća da se mora distancirati od autokratskih režima kakav je onaj u Bahreinu. Prosvjednici ga ne smatraju neprijateljem već sugovornikom, pa kralj još ima šanse da ne bude zbačen kao Ben Ali u Tunisu ili Hosni Mubarak u Egiptu.
Islamizam raste između ostalog zbog toga jer se vlasti ponašaju kao slijepci i zato što se ne želi priznati da umjereni građani mogu podići barjak slobode i ravnopravnosti. Postoji ogromni postotak populacije koji ne želi biti zarobljenik diktature, ali ni fanatizma.
Ministar unutarnjih poslova Taib Cherkaui priznaje da je u jučerašnjim neredima poginulo petero građana, u gradu Alhucemas, sjedištu pokrajine Rif, na sjeveru zemlje i da je ranjeno 128 osoba, od čega 115 policajaca. Neredi su registrirani u svim pokrajinama.
Policija je uhitila 120 osoba, a najžešći su se sukobi odvijali u Tangeru, Laracheu, Marraquechu, Alhucemasu, Tetuánu i Guelmimu. U Laracheu je spaljena policijska stanica te je pokradena velika količina droge koja se u njoj nalazila. Prosvjedi u Rabatu i Casablanki, dva najveća grada, prošli su bez incidenata. Policija smatra da su ukupno devastirana ili zapaljena 33 objekata, 24 banke, 50 dućana i 66 osobna vozila.
