No ekonomska kriza karakteristika je sjeverne hemisfere, razvijenog kapitalističkog svijeta u kojemu su vlast zauzeli novi moćnici – moćnici financijskog kapitala. Oni još uvijek drmaju ekonomskom i političkom scenom razvijenog Sjevera i, ako im se političke vođe ne suprotstave i ograniče njihovu moć, onda se može dogoditi, na dugu stazu, i izbijanje trajnih žarišta nesigurnosti i nestabilnosti, što bi imalo katastrofalne posljedice za cijeli svijet.

No, kako izgleda, sjeverna će se hemisfera baviti sama sobom, a rat između financijskih i političkih moćnika bit će unutarnja stvar 'demokratskog svijeta'. Poljski ministar financija je, ne baš bez veze, zloguko prorekao i mogućnost izbijanja europskog rata, ne riješi li se mehanizmom solidarnosti financijska i ekonomska kriza koja trenutačno uništava južni dio sjeverne hemisfere – zemlje sjevernog Mediterana. Lančana reakcija može se nezaustavljivo proširiti i na sjeverni dio hemisfere i tada će riječi poljskog ministra zvučati ne više kao katastrofično proročanstvo, već kao izraz političke dalekovidnosti.

Dakle, destabilizacija sjeverne hemisfere – Europske unije, SAD, Europe i zemalja G8 - bit će proces koji će prijetiti svjetskoj sigurnosti, ali ne baš u samoj 2012. godini, već na dužu stazu. Hoće li se opasni trend prekinuti u 2012. godini, to je ključno pitanje daljnje sigurnosti ne samo Sjevera, nego i cijelog svijeta.

Zveckanje oružjem i politički islam

Na drugom mjestu, u fokusu svjetske javnosti i u sigurnosnom smislu, najveća opasnost će i dalje dolaziti sa Bliskog i Srednjeg istoka. Na drugom mjestu bit će zveckanje oružjem Irana i moguća protuakcija Izraela i SAD-a, ukoliko Iran i dalje nastavi sa svojom politikom naoružavanja i onemogućivanja međunarodne kontrole nad svojim atomskim programom. Dođe li do izbijanja rata, stvari bi se mogle komplicirati i iznad očekivanja, a pogotovo iznad dosadašnjeg iskustva rata u Iraku i Afganistanu. Dakle, druga opasnost leži u situaciji oko Irana, a s tim je povezana i cijela situacija na Bliskom istoku.

Treće, nestabilnost koju je izazvalo arapsko proljeće završava uglavnom onako, kako su predvidjeli pesimisti: pobjedom islamističkih snaga, a ne demokratskih, građanskih i sekularnih političkih pokreta.

Formula o demokraciji kao uzoru koji predstavlja 'kraj povijesti', kako kaže Fukuyama, samo je bila fasada borbe protiv nedemokratskih režima. Kao i u Iraku, ispod površine potmulo bruji jedan novi fenomen, fenomen političkog islama koji je, paradoksalno, izazvao sam Zapad svojim nerazumijevanjem bliskoistočnog i palestinskog problema – u okviru borbe Palestinaca za svojom državom razvio se i terorizam, a Zapad nije shvatio da je to žarište iz kojeg se terorizam širi i na druga područja.

Četvrti je događaj koji će obilježiti 2012. godinu daljnje jačanje Kine kao svjetske velesile u nastajanju. Hoće li to završiti samo na ekonomskoj ekspanziji, ostaje nam vidjeti. Kina igra sve veću ulogu i u mogućem spašavanju posrnulih ekonomija kapitalističkog zapada, ali su neizvjesnosti ovog procesa nesagledive. Što je svijet nestabilniji, a Zapad krhkiji (računajući tu i posustalu ekonomiju SAD i Europske unije), to će se veći apetiti probuditi u jednom dijelu kineskog političkog establišmenta koji se neće moći zadovoljiti samo ekonomskom ekspanzijom.

Tu valja pribrojiti i druge moguće velesile u nastajanju, a tu nam je nešto bliža Turska, koja je doživjela od Zapada toliko šamara da joj je značajno poljuljano samopoštovanje i ona bi se mogla okrenuti drugim prostorima i tu odigrati onu ulogu koja im pripada po ekonomskoj snazi, što će opet biti rezultat kratkovidne politike Zapada – zapadnih demokracija, Europske unije i SAD, koje ne pokazuju dovoljno razumijevanja i ne tretiraju Kinu, Tursku i Rusiju kao ozbiljne sugovornike (makar i demokratski manjkave) i time povređuju njihov ponos.