Bila je to točka u kojoj je izgledalo da je Engleska na koljenima i da će im se stare boljke slomiti preko leđa. Olof Mellberg preskočio je englesku obranu i glavom svladao Harta, materijaliziravši tako dominaciju Šveđana u drugom poluvremenu, ali i apsolutni taktički kaos koji je nastao nakon izjednačujućeg gola. Hodgson je tada morao posegnuti za planom B, a on je sjedio na klupi.

Dvije minute nakon gola engleski je izbornik na teren poslao Thea Walcotta, a već stotinu i osamdeset sekundi kasnije Gordi Albion je proslavljao izjednačenje. Opet je za Šveđane koban bio korner, lopta se odbila do Walcotta, koji je sa dvadesetak metara ulovio Isakssona na pogrešnoj nozi.

'Isprva sam mislio da je lopta udarila u nekoga, ali kasnije sam vidio da je sama po sebi imala takav let. Samo sam pomislio 'Wow. Čudan gol, ali u pravo vrijeme', objasnio je kasnije Walcott, koji je tim golom razbudio Englesku.

Međutim, nije pogodak ono najbolje što je Hodgsonovoj momčadi donio ulazak Walcotta. Prvotimac Arsenala donio je potrebnu svježinu te ubrzao igru Engleske. Šveđani su, svjesni da im je potrebna pobjeda, jurnuli na sve ili ništa, a to je otvorilo prostor za brzonogog Thea. Dvanaest minuta prije kraja jedan od svojih prodora uz aut-liniju završio je asistencijom za Welbecka i potpuni preokret Engleza. Netko je primjetio da je ovo možda i najbolja utakmica Walcotta u dresu Engleske nakon onog hat-tricka u Maksimiru.

'Bilo je nekoliko dobrih predstava, ali ipak je ovo veliki turnir i velika utakmica. Kada ulaziš s klupe moraš biti spreman od prve sekunde dati sve na terenu', prokomentirao je Walcott, koji je poslije Francuske djelovao i pomalo ljutito: 'Svaki nogometaš želi što više igrati. Bio sam razočaran, ali to je sve. Naravno da sam radostan zbog dobrih rezultata reprezentacije, važno je da smo svi na potrebnoj razini tijekom čitavog turnira, ali jasno da želim što više igrati.'

Walcottova reprezentativna karijera započela je na čudan način. Sven-Goran Eriksson – igrom slučaja Šveđanin – poveo ga je na SP u Njemačku, bez da je ovaj odigrao jednu minutu za Arsenal. Tamo je također samo odgledao sve utakmice, no uskoro se ustalio u Arsenalu i sve češće dobivao priliku u majici nacionalne selekcije. Na Emiratesu su ga vidjeli kao novog Henrya, čiju je 'četrnaesticu' dobio na korištenje.

'Bila je to slučajnost. Ispočetka sam nosio 32, a onda su mi rekli da mogu izabrati niži broj. Želio sam osmicu, ali mi je Vic Akers, Arsenalov ekonom, rekao da je rezervirana za Nasrija. Tako sam bio prvi koji je saznao da smo potpisali Nasrija. Rekao mi je i to da su preostali 23, 19 i 14 i nisam se nimalo dvoumio.'

Engleska je na pragu plasmana u četvrtfinale Europskog prvenstva, a za Walcotta više ništa nije slučajnost. S povratkom Rooneyja, odličnom predstavom napadača protiv Francuske i izdanjem kakvog je prikazao Walcott, Hodgson će pred Ukrajince imati glavobolju i veliko pitanje – koga ostaviti na klupi.