Vrt Garagnin bi zapravo bio ekstenzija obiteljske palače Garagnin - Fanfogna, današnjeg Muzeja grada Trogira, preko mosta. U Muzeju je posebno vrijedna Garagninova biblioteka i herbarij te zajedno s parkom predstavljaju logičnu cjelinu.

Upravljanje agrarnim parkom nakon obnove bi imalo proizvodnu komponentu, kao i komponentu botaničkog vrta i bilo bi vođeno iz Muzeja. Namjera autora projekta Ane Šverko i Igora Belamarića proširenje je UNESCO-va obuhvata grada Trogira na prostor parka. Povijesna studija, arhitektura vrta i biljni inventar daje dovoljno argumenata za to.

Park Garagnin je zaštićen ravno 50 godina, još od 1962. kao spomenik parkovne arhitekture. Status zaštite očuvao je park od uništenja, ali nisu se ni odvijali nikakvi ozbiljniji zaštitni radovi. Klasicistički vrt nije bio utemeljen kao javni botanički vrt, no slijedom definicije imao je sve karakteristike botaničkog vrta. Tek su novija istraživanja ukazala na kompleksnost ovoga parka.

Agrarnom parku Garagninovih naročitu važnost daje vrtna arhitektura koju je većim dijelom osmislio venecijanski arhitekt Giannantonio Selva, jedan od najznačajnijih predstavnika europskog klasicizma. Središnja građevina u parku, vrtni paviljon odnosno casinetto di delizia, izvedena je u potpunosti prema Selvinu projektu, od volumena do unutarnje dekoracije. Pri tom je Selvin projekt unutrašnje dekoracije vrtnog paviljona ujedno i njegov jedini sačuvan komplet nacrta unutrašnjeg uređenja.

Grad Trogir revitalizacijom parka dobio bi aktivni javni prostor koji bi ujedinio potrebu grada za elegantnim parkom. Obnovljena središnja vrtna građevina pružila bi novi prostor za kulturna događanja. Nije zanemariv ni turistički potencijal nove ambijentalne atrakcije na korak od povijesne jezgre grada, a gospodarsku građevina na ulazu bi mogla dobiti funkciju prodaje autohtonih dalmatinskih organskih proizvoda.

Na kraju, konačno bi taj sada zapušten kompleks u velikoj mjeri podigao turistički imidž Trogira, a bila bi i zaokružena jedna velika povijesna priča o palači i vrtu Garagnin, posjedima značajne obitelji mletačkih korijena koje je u svoje vrijeme obilježila povijest grada. Polovinom 19. stoljeća, obitelj postaje Garagnin-Fanfogna te u burnim povijesnim previranjima nestaje iz Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata, između ostalog i zbog kolaboracionizma posljednjeg izdanka loze Savina Fanfogne za vrijeme talijanske okupacije.