Nobelova nagrada za mir danas je u Oslu neočekivano dodijeljena Tuniskom nacionalnom kvartetu za dijalog, tamošnjoj koaliciji udruga civilnoga društva, iako su favoriti bili njemačka kancelarka Angela Merkel, papa Franjo i UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR. U objašnjenju dodjele nagrade navodi se da je Tuniski nacionalni kvartet za dijalog dobio Nobelovu nagradu za mir zbog doprinosa u izgradnji demokracije nakon revolucije 2011. u kojoj je svrgnut dotadašnji diktator Ben Ali. Kvartet je otvorio put političkom rješenju 2013. kada se zemlja nalazila na rubu građanskog rata i nakon toga jamčio za temeljna ljudska i građanska prava cijelom stanovništvu
Tuniski nacionalni kvartet za dijalog sastoji se od četiri organizacije civilnoga društva: Tuniske radničke unije, Tuniske konfederacije industrije, trgovine i rukotvorina, Tuniske lige za ljudska prava i Tuniskog reda odvjetnika. Osim časti i slave dobitnici su osvojili i novčanu nagradu u iznosu od 972 tisuće dolara. Peteročlani Odbor za dodjelu Nobela nije davao nikakve naznake prije dodjele nagrade tko bi od 273 nominiranih - 205 ljudi i 68 organizacija – mogao pobijediti.
Osobe i organizacije koji su u posljednjih deset godina dobili Nobelovu nagradu su Malala Yousafzai (2014) za borbu za pravo djece na obrazovanje, Organizacija za zabranu kemijskog oružja (2013) za napore kojima želi osloboditi planet od oružja za masovno uništenje, EU (2012) za projekt koji je pridonio pacificiranju kontinenta uništenog s dva svjetska rata te Ellen Johnson Sirleaf i Leymah Gbowee iz Liberije i Tawakkol Karman iz Jemena (2011) za nenasilnu borbu za sigurnost žena i njihovo pravo na sudjelovanje u mirovnom procesu.
Disident Liu Xiaobo iz Kine dobio je nagradu 2010. za borbu za ljudska prava u Kini, američki predsjednik Barack Obama dobio je Nobela 2009. za iznimne napore u jačanju međunarodne diplomacije i suradnje među narodima, Finac Martti Ahtisaari 2008. za brojna mirovna posredništva u svijetu, bivši američki potpredsjednik Al Gore i panel UN-a za klimu za širenje znanja o klimatskim promjenama 2007., Muhammad Junus iz Bangladeša i njegova banka za mikrokredite 'jer se trajni mir ne može postići dok jedan veliki dio svjetskog stanovništva ne izađe iz bijede' 2006. te Međunarodna agencija za atomsku energiju i njezin direktor Mohamed ElBaradei 2005. za napore na neširenju nuklearnog oružja.
Neke od odluka bile su kontroverzne, poput dodjele nagrade Baracku Obami koji je tada manje od godinu dana bio na dužnosti američkog predsjednika. Godinu poslije nagrada je otišla kineskom disidentu Liuu Xiaobu što je izazvalo burnu reakciju iz Kine.
