Al-Asadov pad bio je nezamisliv samo prije tjedan dana, kad su pobunjenici iz baze u Idlibu krenuli u pohod na preotimanje vlasti.

Asad je došao na vlast 2000. nakon smrti svog oca Hafeza, koji je zemljom vladao 29 godina. Nastavio je stopama svoga oca - brutalno je ugušio mirne prosvjede protiv svog režima 2011. godine, što je dovelo do građanskog rata. Više od pola milijuna ljudi je ubijeno, a šest milijuna napustilo zemlju i otišlo u izbjeglištvo.

Održao se na vlasti uz pomoć zračne moći Rusije i Irana, koji je rasporedio Hezbolahove dobro obučene borce. No to se ovoga puta nije dogodilo. Napustili su ga saveznici, preokupirani svojim problemima, te očito nisu bili voljni zaustaviti pobunjenike, predvođene islamističkom militantnom skupinom Hajat Tahrir al Šam (HTS).

Oni su prošli tjedan zauzeli Alep, drugi po veličini grad u zemlji, nakon toga Hamu, a potom i Homs, čime su izolirali Damask i za nekoliko sati ušli u glavni grad.

Tko je dobitnik, a tko gubitnik?

Kraj pet desetljeća vladavine obitelji Assad preoblikovat će ravnotežu snaga u regiji.

Iran je Assadovim padom doživio značajan udarac. Sirija pod Assadom predstavljala je vezu Iranaca i Hezbollaha, a bila je ključna za transfer oružja i streljiva toj skupini.

Sam Hezbollah, ali i Hamas, ozbiljno su oslabljeni nakon rata s Izraelom, čime se ljulja ono što Teheran naziva Osovinom otpora. Dakako, sve to ide u prilog Izraelu, koji Iran vidi kao prijetnju svom postojanju.

Mnogi analitičari ocjenjuju ova ofenziva ne bi mogla dogoditi bez blagoslova Turske. Njezin predsjednik Erdogan neko je vrijeme vršio pritisak na Assada da se uključi u pregovore kako bi se pronašlo diplomatsko rješenje sukoba koje bi omogućilo povratak sirijskih izbjeglica - čak tri milijuna njih nalazi se u Turskoj.

Turska službeno ne podržava pobunjenike koji su svrgnuli Asada, no evidentno je da joj ovaj razvoj situacije odgovara, ocjenjuje analitičar BBC-a.