Sudac Visokoga kaznenog suda Ivan Turudić jedan je od četiri kandidata za novoga glavnog državnog odvjetnika, među kojima će vlada Andreja Plenkovića odabrati jedno ime i uputiti ga na potvrdu u Saboru. Javno eksponirani sudac koji se u kratkome roku neuspješno natjecao za dvije visoke funkcije - predsjednika Vrhovnoga suda i predsjednika Visokoga kaznenog suda - tako je ponovno u ofenzivi na visoke pravosudne položaje
Zasad je nejasno je li i on, poput protukandidata 'iz sustava' Emilija Kalabrića, dobio mig politike da se uopće natječe ili je potpuno samostalno odlučio pokušati postati prvi glavni državni odvjetnik koji prethodno nema iskustvo rada u DORH-u, o čemu je tportal upravo danas pisao.
No jedna stvar je izvjesna: u Turudiću smo dobili kontroverznoga kandidata za jednu od najmoćnijih funkcija u državi. Dio medija čak mu daje najveće šanse.
Radi se o vjerojatno najeksponiranijemu hrvatskom sucu, čija je dugogodišnja karijera obilježena krajnje neobičnim javnim istupima, hrabrim, ali katkad i vrlo dvojbenim presudama, strelovitim usponima i zvučnim padovima, druženjima sa suspektnim moćnicima i poprilično problematičnim stavovima prema novinarima.
'Naš dečko' iz Virovitice
U pravosudnu orbitu lansiran je premještajem iz rodne Virovitice u Zagreb te je vrlo brzo, zahvaljujući tadašnjemu premijeru Ivi Sanaderu, imenovan za predsjednika vrlo utjecajnoga Županijskog suda, uz obrazloženje da se radi o 'našem dečku'. Sanader se zbog toga otvoreno sukobio s tadašnjom ministricom pravosuđa Vesnom Škare Ožbolt, koju je uskoro i smijenio, da bi ga kasnije na zatvorsku kaznu osudio upravo - Turudić.
Iz tog procesa znamenito je njegovo pitanje 'Gdje su novci, Ježiću?', upućeno svjedoku Robertu Ježiću zbog pet milijuna dolara koji do današnjega dana nisu uplaćeni u državni proračun.
Kao predsjednik suda Turudić je sebi dodjeljivao eksponirane predmete i sudio Damiru Polančecu, ubojici Ivane Hodak, Nevenu Jurici i Hrvoju Petraču, zbog kojega je dobio policijsku zaštitu, ali recimo i u aferi Agram, u kojoj je nepravomoćno oslobođen optužbi Petar Pripuz - za kojega je kasnije izjavio da je njegov 'poznanik s kojim je kao student igrao nogomet'.
Kao sudac je doživio dva zvučna šamara kada su mu odluke na višim instancama otvoreno proglašene nezakonitima: prvi put kada je odbio prihvatiti nagodbu Državnoga odvjetništva s poduzetnikom Željkom Žužićem, koji je priznao da je bivšoj SDP-ovoj sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel dao mito, te kada je u u ponovljenom suđenju Branimiru Glavašu i ostalima pokušao razdvojiti postupak u slučaju Garaža od onog u slučaju Selotejp, čime bi Glavaš zapravo bio djelomično oslobođen.
Upravo ovih dana se na isti način, putem DORH-ova zahtjeva za zaštitu zakonitosti, preispituje i važna Turudićeva odluka u slučaju Agrokor, u kojemu je proglasio nezakonitim ključno vještačenje, o čemu je tportal pisao ovdje i ovdje.
U dijelu javnosti tvrdi se da bi se izborom za glavnoga državnog odvjetnika našao u svojevrsnome sukobu interesa jer bi s te pozicije mogao povući zahtjev za preispitivanje vlastite sudačke odluke, i to u predmetu od nacionalnoga značenja, vrijednom više milijardi eura.
Fajt s Milanovićem
Turudić je u doba vlasti Kukuriku koalicije, s premijerom Zoranom Milanovićem na čelu, bez rukavica ušao u političku arenu i gotovo na dnevnoj bazi s pozicije predsjednika Županijskoga suda komentirao događanja, sukobljavao se s premijerom i ministrima pravosuđa, pohodio znameniti šator u Savskoj ulici u Zagrebu i izbjegavao proslavu Oluje u Kninu 'kako ne bi došao u iskušenje da zviždi Milanoviću'. Za vrijeme Tomislava Karamarka - za kojega je rekao da je 'privatno vrlo ugodan čovjek' - figurirao je kao kandidat za ministra pravosuđa, no i taj projekt je propao.
U jednom od medijskih istupa, kojima je vrlo sklon, na pitanje je li mu HDZ pomogao u karijernom napredovanju odgovorio je: 'Jest', pojasnivši da se radi o 'virovitičkom ili slavonskom HDZ-u', stoga nije čudno da se današnji predsjednik države Milanović otvoreno negativno izjasnio o njegovoj kandidaturi za šefa DORH-a, ne spominjući mu ipak samo ime.
No ako je sklon medijskim istupima i medijima, ne bi se moglo reći da jednaku privrženost gaji prema samim novinarima: izjašnjavajući se o izmjenama kaznenih zakona kojima bi se zatvorskim kaznama sankcionirali oni koji odaju i imaju informacije iz istrage, poznatijima kao 'Lex AP', oštro se zapitao: 'Zašto novinari ne bi bili pozivani na obavještajne razgovore?'
Prometni kiks i prijatelj Mamić
Njega samoga sud je prije četiri godine četiri puta pozivao na ročište jer je kod Bjelovara snimljen kako skupocjenim Audijem Q5 vozi brzinom od 182,5 kilometara na sat u zoni u kojoj vrijedi ograničenje od 80 km/h, a potom se odbija zaustaviti na prvi poziv policijskoga presretača. Turudić se pravdao da nije primio sudske pozive premda je Hrvatska pošta potvrdila da su oni uredno dostavljeni, a na koncu je platio novčanu kaznu.
Njegovi privatni kontakti po nekim su informacijama bili ključna prepreka za imenovanje na više, moćnije i utjecajnije sudačke funkcije, kojima je oduvijek otvoreno stremio, a među njima se svakako izdvaja desetljetno otvoreno prijateljstvo s osuđenim i odbjeglim šefom nogometne mafije Zdravkom Mamićem. Zbog toga su suđenja Mamiću i ostalima premještana iz Zagreba u Osijek i premda je on sam tvrdio da predmetima vezanima uz svoga prijatelja neće prići bliže od sto metara, nedavno je po tvrdnjama tjednika Nacional kao sudac Visokoga kaznenog suda zatražio da mu se s osječkog suda kombijem doveze cijeli spis u aferi 'Dinamo 2'.
Razlog za to navodno je bilo odlučivanje o zakonitosti privremene mjere blokade imovine Marija Mamića, no manevar koji bi znatno zakomplicirao osječko suđenje spriječio je predsjednik Vrhovnoga suda Radovan Dobronić.
'Tita se ne odbija'
Bio je Turudić i na znamenitoj proslavi rođendana Kolinde Grabar Kitarović 2015. godine, koju je navodno također organizirao Zdravko Mamić, a kada je na HRT-u upitan o tome, odgovorio je: 'Zamislite da vas predsjednik pozove na rođendan? Ili krizmu? Tita se ne odbija.'
Mnogima je, s druge strane, nezamislivo to da Državno odvjetništvo ubuduće vodi baš takav čovjek, koji iz nezavisne pozicije suca uspoređuje nositelje vlasti s Titom; nije velik korak od toga do eventualnoga stava da bi 'priznao samo sud svoje partije'.