Samo 18. studenog 1991. u Škabrnji je ubijeno 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana i u susjednom Nadinu, a tijekom višegodišnje okupacije sve do oslobođenja u 'Oluji' broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86.

Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema obitelji koja nije izgubila nekog svoga u velikosrpskoj agresiji. Škabrnja je nakon rata obnovljena i stanovništvo se okrenulo budućnosti, no pravda i dan danas nije zadovoljena.

Nitko od glavnih krivaca za masakr nije odgovarao. Jedina koja je osuđena za ratni zločin je Zorana Banić. Prisjećajući se najtužnijeg dana u povijesti ovog ravnokotarskog mjesta, današnji dio programa obilježavanja počeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred masovne grobnice, a potom je služena sveta misa koju je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Inače, središnji komemorativni skup održan je u 12 sati na Trgu dr. Franje Tuđmana. Po uzoru na lanjski nije bilo političkih govora, već se prisutnima obratio samo načelnik Škabrnje Nediljko Bubnjar: 'Prije 23 godine nadvilo se nad našom domovinom zlo velikosrpske ideologije koja se pretvorila u srbočetničku agresiju koja je diljem Hrvatske, a na posebno okrutan način u Vukovaru i Škabrnji iskazala svu količinu mržnje, razaranja i zločinstva. Nadmoćno zlo kao i mnogo puta u povijesti ljudske civilizacije znemarilo je snagu ljubavi, vatru slobode koja je gorila u našim srcima. U toj ljubavi prolili su krv mnoga naša braća i sestre kojih se danas s ponosom sjećamo' prisjetio se Bubnjar.

Tog kobnog dana prije 23 godine Škabrnju je branio tada 23-godišnji Šime Ražov, pripadnik Škabrnjskog bataljuna: 'Mi s onim što smo imali koliko smo mogli na ulazu tamo kod nas u ambar smo uspjeli obraniti napad, pogoditi tenk, koji sam osobno pogodio.Poslije toga smo se morali povući prema centru. Nažalost, ljudi su ostali u kućama ne sluteći uopće što će se dogoditi. Mislili su da su u svome i da ih nitko neće dirati. Tužan dan, strašan dan, ali kad se vratite nakon 23 godine imamo ponos. Ljudi su dali svoj život za ono što sada imamo, za domovinu, za svoju Hrvatsku i mislim da svaki Hrvat treba biti ponosan na te dane' rekao je Ražov.

U koloni sjećanja koja je nakon komemorativnog skupa krenula do Spomen-obilježja na mjesnom groblju sv. Luke sudjelovalo je nekoliko tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, kao i pripadnici svih postrojbi koje su sudjelovale u obrani Škabrnje.

PODSJETNIK NA ZLOČIN U ŠKABRNJI ČIJI SU ARHITEKTI PROŠLI NEKAŽNJENO!

Na dan pada Vukovara, tog istog 18. studenoga 1991., na drugom kraju Hrvatske u Škabrnji dogodio se još jedan težak zločin, podsjeća nevladina udruga Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću navodeći kronologiju zločina i (ne)doraslost pravosuđa da se zločinci privedu pravdi.

Jugoslavenska narodna armija pod zapovjedništvom Ratka Mladića, potpomognuta paravojnim jedinicama, probila je hrvatske obrambene položaje i ušla u selo Škabrnja. Krećući se od kuće do kuće, pripadnici srpskih snaga mučili su i ubili 43 civila i 15 branitelja. Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje su ubili 14 hrvatskih civila. Preživjeli seljani su protjerani, a njihova imovina zapaljena ili opljačkana. Pogubljenja onih koji nisu uspjeli pobjeći iz Škabrnje i okolice su nastavljena sve do veljače 1992., a ukupno je do oslobođenja mjesta u Oluji 1995. u Škabrnji ubijeno 86 osoba, ističu iz Documente.

U jednoj od pravomoćnih presuda haškog suda za zločine u Škabrnji stoji: 'JNA je zajedno sa snagama MUP-a SAO Krajine i TO izvršila napade na veći broj većinsko hrvatskih sela i područja, uključujući Škabrnju i Nadin te su tijekom tih napada nad nesrpskim stanovništvom počinili kaznena djela ubojstva, razaranja, pljačke, zatočenja, mučenja i okrutnog postupanja'.

Pravosuđe Republike Hrvatske je do sada donijelo samo jednu osuđujuću presudu protiv 26 okrivljenika od kojih je samo jedan bio prisutan tijekom suđenja pred Županijskim sudom u Zadru 1994., a za zločine u Škabrnji. Tijekom 2007. osuđena Edita Rađen je zatražila obnovu postupka te nakon ponovljenog suđenja, oslobođena je optužbi. Nakon izručenja jedne od 25 osoba koje su osuđene u odsutnosti, te ponovljenog suđenja u 2012., Renato Petrov je nepravomoćno oslobođen optužbi i to zbog nedostatka dokaza.

Zbog ovog je zločina vođeno više kaznenih postupaka pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u pa je tako u odnosu na dvojicu optuženika donijeta osuđujuća presuda, i to protiv Milana Babića, u svojstvu predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine, koji je bio osuđen na 11 godina zatvora te Milana Martića, u svojstvu načelnika policije u Kninu, sekretara za unutarnje poslove RSK-a, ministra obrane SAO Krajine, ministra unutarnjih poslova SAO Krajine i konačno predsjednika RSK-a, koji izvršava kaznu u trajanju od 35 godina zatvora.

Ured tužiteljstva MKSJ teretio je zbog Škabrnje i Slobodana Miloševića, kao i Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, bivše šefove Državne sigurnosti Srbije, koji su prvostupanjskom presudom donesenom tijekom 2013. godine nepravomoćno oslobođeni krivnje.

Haška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.