Nakon jutrošnje žalbene rasprave u slučaju generala Ante Gotovine, na Haškom sudu nastavlja se žalbeno ročište u slučaju generala Mladena Markača, nepravomoćno osuđenog na 18 godina zatvora.

Odvjetnik Jones poručio je da su zaključci tužiteljstva o namjernom granatiranju područja na kojima nije bilo vojnih ciljeva, koje je počinjeno s namjerom diskriminacije i progona krajiških Srba, pogrešni jer se temelje na zaključku o nezakonitom napadu. S obzirom da teza o nezakonitom napadu otpada, otpadaju i takvi zaključci.

Odvjetnik je napomenuo i da je sastanak na Brijunima tumačen u svjetlu nezakonitih napada, pa je zaključeno da su hrvatska vojska i specijalna policija izvele napade s namjerom prisilnog preseljenja srpskog stanovništva u četiri krajiška grada. Pa čak i zločini koji nisu počinjeni topništvom, počinjeni su s tom namjerom!, ironično je naveo Jones, analizirajući optužnicu.

'Svi ključni dodatni zaključci i elementi direktno proistječu iz zaključka o nezakonitom granatiranju. Ukoliko nije bilo njega, nije bilo ni ostalih zločina', rekao je Jones.

Tužiteljstvo izmišlja zakon, izmišljaju predmet protiv Gotovine i Markača. Kažu da ako su postojali i legitimni ciljevi, oni su ipak krivi. Tužiteljstvo je voljno da zauzme bilo kakav stav, tvrdi odvjetnik Jones.

Ako nije bilo nezakonitog napada, očito je da Markač u njemu nije mogao ni sudjelovati. Što se tiče njegove nazočnosti i sudjelovanja u sastanku na Brijunima, ni u tome nema ničeg zločinačkog, to je 'potpuno bezazleno', rekao je Jones, napominjući da nije slučajno da je prvostupanjsko vijeće zauzelo takav pristup 'jer u samim zapisnicima i transkriptima nema ničeg što je predstavljalo udruženi zločinački pothvat, nešto kao istrebljenje europskih Židova ili komunista'.

Brijuni su bili operativni sastanak uoči Oluje, koja je sama po sebi bila zakonita. Zaključci prvostupanjskog vijeća narastaju od toga da je Markač suštinski doprinio udruženom zločinačkom pothvatu, što proizlazi iz toga da je sudjelovao u nezakonitom napadu. 'Ako njega nema, onda nije ni suštinski doprinio udruženom zločinačkom pothvatu'.

no, tužiteljstvo je u svom odgovoru na Markačevu obranu odgovorilo da da Brijunski transkripti ne mogu u potpunosti razumiejti, ako se ne pogleda što je prethodilo cijelom događaju.

'Tuđman je stvarao etnički homogenu Hrvatsku. Tuđman je smatrao da su Srbi u Hrvatskoj previše brojni i da predstavljaju stratešku prijetnju Hrvatskoj. Mjesec prije Oluje Tuđman se sastao sa svojim vijećem za obranu i nacionalnu sigurnost kako bi se razgovaralo o naseljavanju Hrvata iz inozemstva u kuće desetina tisuća Srba. Tuđman je provodio politiku diskriminacije, promovirali su politiku kojom je potican odlazak Hrvata u Krajinu kako bi ju ponovno naselili, a zagovaralo se da se Srbi ne vraćaju', kazalo je tužiteljstvo, upozorivši da su dva mjeseca prije operacije HV i specijalna policija vršili zločine nad Srbima i palili kuće.

'Uz sve dokaze i činjenice, postojao je zajednički zločinački plan da se srpsko stanovništvo ukloni iz Krajine. Žalba gospodina Markača zbog toga mora biti odbačena', kazala je tužiteljica Brady.

Tužiteljstvo je uvjereno da je dokazalo da je Markač naredio nezakonito granatiranje Gračaca koje je dovelo do bjega civilnog stanovništva.

'Hrvatsko rukovodstvo se složilo da protjeraju srpsko stanovništvo i Markač je sudjelovao u tome. Markač je predložio da se Srbi optuže za to da su izveli diverzantski napad i da to bude izgovor za početak Oluje. Naredio je napad na Gračac i to je predstavljalo veliki doprinos zločinačkom pothvatu. Markač je znao da postoji zločinački plan da se gradovi koriste kao mete i da se napad upotrijebi da se krajinske Srbe natjera na iseljavanje. Napad na Gračac je predstavljao veliku operaciju i izveden je na organizirani način. Granatiranje Gračaca nisu učinili samoinicijativno Markačevi podređeni bez njegova naređenja', kazalo je tužiteljstvo.

Gotovinina obrana: Proizvoljni zaključci tužiteljstva

Gotovinina obrana poručila je da je raspravno vijeće proizvoljno utvrdilo marginu pogreške od 200 metara za zakonitost topničkih pogodaka te da je to pravilo izmišljeno kako se ne bi moralo dokazivati da su mjesta topničkih udara doista bila civilna. 'Ako pada pravilo od 200 metara, onda moraju pasti sve točke presude', rekao je odvjetnik Luka Mišetić.

Obrana je poručila i da nitko nikad nije utvrdio da je netko od Srba napustio tzv. Krajinu zbog protupravnog napada, niti ima dokaza da je ijedan srpski civil poginuo zbog prekomjernog granatiranja.

Haški tužitelji istaknuli su pak da transkripti s brijunskog sastanka održanog 31. srpnja 1995. godine dokazuju namjeru hrvatskog vojno-političkog vodstva da protjera srpske civile, čak i ako žalbeno vijeće zaključi da nije bilo protuzakonitih topničkih napada u operaciji Oluji.

Tužitelji su rekli da su prema naredbi generala Ante Gotovine mete topničkih napada bili cijeli gradovi, koji su sami po sebi civilni ciljevi, iako je u njima bilo vojnih ciljeva. Za njih operacija Oluja nije vojni napad koji je doveo do neželjenih posljedica, nego napad s namjerom deportacije civilnog stanovništva.

Na pitanje predsjednika Žalbenog vijeća Theodora Merona o argumentu obrane da u granitiranju nije bilo civilnih žrtava, tužitelji su rekli da nije bilo ni potrebe dokazivati da je bilo civilnih žrtava, dodajući da je nekoliko svjedoka tijekom procesa reklo da su na ulicama Knina vidjeli mrtve i ranjene. Predstavnici tužiteljstva rekli su da se i predsjednik Franjo Tuđman nakon Oluje hvalio efikasnošću u ispunjavanju cilja o deportaciji srpskog stanovništva.

Odvjetnik Mladena Markača, Goran Mikuličić, uoči rasprave rekao je da bi Haški sud mogao generale osloboditi samo u slučaju da prihvati kako nije bilo zločinačkog pothvata, što bi značajno odstupalo od dosadašnjih odluka Suda. Krajem travnja, vijest da će se na žalbenom vijeću preispitati dio prvostupanjske presude o nezakonitom granatiranju, Mikuličić je također komentirao bez euforije, ali je priznao da je riječ o ohrabrujućem momentu, koji pokazuje da je obrana na pravom putu.