Brojni politički analitičari i znanstvenici mladom Draganu Primorcu savjetovali su kako je bolje da se drži znanosti i da ispliva iz mutnih političkih voda. Međutim, on ne posustaje i pokazuje rijetku upornost i žilavost te ambiciozno i hrabro, kao nezavisni kandidat, kreće i u utrku za Pantovčak.
Obiteljski korijeni Dragana Primorca su iz Kašća, mjesta na samoj hrvatsko-hercegovačkoj granici, između Vrgorca i Ljubuškoga. Primorčev otac bio je prometni policajac, a majka radnica. Obitelj se preselila u splitsku četvrt Sućidar, kad je Dragan pošao u školu. Najprije je pohađao školu pod nazivom 'Đordano Borovčić Kurir', danas 'Plokite'. Uz školu, zanimao ga je sport - trenirao je nogomet u pionirima NK Hajduk, NK Split i NK Solin.
Kao srednjoškolac, sukladno ondašnjoj reformi, prva dva opća razreda išao je u školu pod nazivom 'Ante Jonić', a druga dva u Zdravstveni obrazovni centar.
Započeo je studirati stomatologiju, a potom se prebacio na studij medicine u Splitu, koji je tada spadao pod Sveučilište u Zagreb. Tijekom ljeta je radio preko student-servisa u splitskome Fructalu. Diplomirao je na samom početku Domovinskog rata, 1991. godine.
Američki san prvaka borilačkih vještina
Kao srednjoškolac i student se bavio tekwondouom, karateom u KK 'Borac' i atletikom u klubu 'Split 80'. U tekwondou bio je viceprvak Jugoslavije.
Za vrijeme Europskog atletskog prvenstva u Splitu, budući da se bavio borilačkim sportovima, on i njegova 'ekipa' bili su zaduženi za osiguranje. Nakon studija, početkom 90-ih odlazi u SAD. Kao istraživač i nastavnik radio je šest godina na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Connecticutu u SAD-u.
Znanja iz forenzike, stečana u SAD-u, pomogla su mu u DNA identifikaciji žrtava Domovinskog rata iz masovnih grobnica. Primorac je jedan od utemeljitelja analize DNA u forenzičkoj medicini u RH i jedan od osnivača Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split. Doktorirao je 1997. u Zagrebu.
Iz bolinice u Banske dvore i HDZ
Objavljivao je radove o genetičkom podrijetlu Europljana, posebno podrijetlu Hrvata i naroda u BiH. Radio je i na Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Split. Bio je i ravnatelj Poliklinike 'Sveti Duh II', u većinskom izraelskom vlasništvu.
Nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003., Sanader ga pozvao u svoju vladu kao nestranačkog čovjeka. Da uđe u kombinaciju za ministra pomogao mu je, prema nekim izvorima, Miomir Žužul. Iako nije bio formalni član HDZ-a, zbog pritiska članstva Primorac je morao potpisati pristupnicu. Poslije je postao i član Predsjedništva stranke.
U jednom intervjuu tjedniku Globus istaknuo je da se njegova odluka da prihvati Sanaderovu ponudu (iako se osobno nisu poznavali) ne može racionalno objasniti. Ističe da je Hrvatska 2003. godine na području obrazovanja i znanosti bila u daleko većim ruševinama nego što to čovjek može sanjati. 'Ali, kad bi čovjek racionalno gledao, odnosno da sam o politici tada, 2003. godine, znao ono što danas znam, moj bi odgovor Sanaderu vjerojatno glasio - 'ne'!', zaključio je Primorac.
Povlačenje zbog studentskih prosvjeda i Sanadera
Reformirao je visoko školstvo tako što ga je 'ravnao' prema tzv. bolonjskome procesu, međutim, reforma u hrvatskim prilikama nije do kraja uspjela pa danas imamo surogat - mješavinu visokog obrazovanja iz vremena socijalizma u kapitalističkim uvjetima i suvremene prakse 'Bologne'.
Vladu je napustio jer se suočio s nedostatkom podrške u jeku studentskih prosvjeda i nedostatka sredstava za nastavak ključne reforme obrazovanja. Gubitak podrške podudarao se s naprasnim odlaskom Ive Sanadera s čelnog mjesta Vlade RH, i Primorac je napustio Vladu RH, tvrdeći kako je to 'moralan čin, budući je otišao onaj tko ga je pozvao u Vladu'.
Posebno dobri odnosi s Izraelom
Neposredno prije nego što je službeno napustio ministarsku fotelju i Vladu, spekuliralo se kako će Primorac karijeru nastaviti u Izraelu zbog svojih izvrsnih veza s obitelji izraelskog predsjednika Šimona Peresa. Peresov sin Hemi bio je i savjetnik ministra Primorca.
Primorac je ujedno bio jedini hrvatski političar koji primio osobni poziv od Benjamina Netanyahua, tadašnjeg mandatara za sastav nove Vlade Države Izraela, da bude na njezinoj svečanoj prisezi 31. ožujka 2009. Zahvaljujući Primorcu Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja s Izraelom ima potpisan sporazum o znanstvenoj suradnji i studentskoj razmjeni.
