Od eksplozije reaktora u nuklearnoj elektrani Čornobiljska na sjeveru Ukrajine danas se navršava 26 godina. Smatra se da je riječ o dosad najvećoj mirnodopskoj radijacijskoj katastrofi, o čijim se posljedicama i danas vode rasprave
Nakon tog događaja iz reaktora je u atmosferu izletio oblak radioaktivne prašine koji se proširio ponajviše na sjeverozapad Europe (Bjelorusija, baltičke zemlje, Rusija, Skandinavija...), ali u manjoj mjeri i u drugim smjerovima kontinenta.
Prva direktna posljedica bila je evakuacija više od 350 tisuća stanovnika u radijusu od 30-ak kilometara od nuklearke i stvaranje ograđene zabranjene zone. Grad Pripjat, smješten uz samu nuklearku, ispražnjen je od svojih 50-ak tisuća žitelja za samo jedan dan. Potom su u idućih šest godina iz cijelog Sovjetskog Saveza na mjesto havarije dopremani tzv. likvidatori – ljudi koji su nastojali minimizirati širenje radijacije i sudjelovali u gradnji golemog metalnog sarkofaga podignutog oko raspadnutog reaktora. U toj pogibeljnoj misiji sudjelovalo je između 600 tisuća i milijun ljudi. Statistike variraju: prema raznim izvorima, danas ih je mrtvo između 25 i 100 tisuća. Direktne posljedice teško je dokazati, kao i izloženost opasnim količinama radijacije na ostatku kontinenta. Procjenjuje se da su deseci tisuća djece – pogotovo iz Bjelorusije i Ukrajine - imali problema u razvoju i povećanu vjerojatnost oboljenja od specifičnih vrsta raka.
Zatvorena černobilska zona za to je vrijeme postala prirodoslovni fenomen, jer su se bez djelovanja čovjeka, a usprkos visokoj radioaktivnosti, flora i fauna obnovile do neslućenih razmjera – što svejedno ne znači da će život ljudima na tom području biti preporučljiv idućih stoljeća.
Pa ipak, ukrajinske vlasti dozvolile su povratak nekoliko stotina mahom starijih, najupornijih prognanika u sela unutar zone - na vlastitu odgovornost. Odnedavno postoje i turističke kompanije sa specijalnom dozvolom da iz Kijeva dovoze civile u zonu, ali ne dulje od sat-dva.
Neki analitičari novije povijesti smatraju da je černobilska tragedija ubrzala raspad Sovjetskog Saveza, jer su mnogi građani dobili krunski dokaz o ćudi režima. Tadašnje vlasti tjednima su pokušavale zataškati razmjere katastrofe umjesto da barem osnovnim mjerama zaštite što veći broj građana izloženih radioaktivnom oblaku: bile su prisiljene priznati što se dogodilo tek nakon što su skandinavske stanice počele mjeriti ekstremnu količinu radijacije.
Zaštitni sarkofag oko reaktora danas je navodno u prilično lošem stanju pa Ukrajina u suradnji s međunarodnom zajednicom priprema gradnju novog sigurnosnog štita koji bi trebala započeti dogodine. Projekt će koštati 1,54 milijarde eura.
