Osijek i švicarski grad Lausanna pitku vodu za potrebe stanovništva dobivaju iz površinskih voda uz koje su se smjestili ti gradovi. Slavonska metropola vodu dijelom crpi iz rijeke Drave, dijelom iz podzemnih vodocrpilišta u obližnjem Čepinu, a građani Lausanne piju vodu iz velikog Ženevskog jezera. Razlika je u tome što Švicarci pročišćavaju otpadne vode prije nego ih ispuste nazad u jezero, a Osječani u Dravu ispuštaju nepročišćene sadržaje svoje kanalizacije
Na jučerašnjem predavanju u Osijeku vijećnik grada Lausanne Charles-Denis Perrin rekao je da su oni uspjeli postići visok stupanj pročišćenosti otpadne vode, ali da ostaje problem mikropolutanata. Te sitne čestice nastoje ukloniti eksperimentalnim projektom koji ih košta 8,3 milijuna franaka (oko 42 milijuna kuna). Nakon pokusa, poboljšat će proces pročišćavanja i tako u Ženevsko jezero vraćati čistu vodu.
Jednako kao s prljavim vodama, Švicarci su racionalni i štedljivi i s pitkom vodom. 'Nama je glupo kupovati vodu u bocama ili plaćati postavljanje privatnih automata za vodu po ustanovama. Umjesto toga, postavili smo automate s vodom iz vodovoda na svim javnim mjestima širom grada besplatno za sve', riječi su Perrina, koji se tog detalja prisjetio jer je na stolovima hotel Osijek ponudio flaširanu vodu.
Njegovo predavanje 60-ak domaćih stručnjaka, političara i aktivista udruga na konferenciji 'Voda – izvor života' slušalo je kao da Perrin dolazi iz svemira. Okupljene je osobito dojmila činjenica da se u Lausanni iz otpadnih voda iskorištava i toplinska energija. U napučenijim dijelovima grada s velikim kanalizacijskim protokom provedene su cijevi s ugrađenim uređajima za pretvaranje toplinske u električnu energiju koja se pušta u elektroenergetsku mrežu.
Za razliku od Perrinovih sugrađana, Osječani od 1970. godine slušaju o potrebi pročišćavanja kanalizacijskih voda. Prvo se prikupljao samodoprinos, devedesetih se nije mnogo marilo za ovu problematiku, kasnije se gradio južni kolektor voda, u dvorištu Vodovoda postavljeno je pokusno postrojenje, a sada su opet aktualna obećanja o pročišćivaču u Nemetinu.
'Procjena je da bi izgradnja pročišćavača koštala oko 20 milijuna eura (oko 150 milijuna kuna), a ta sredstva, barem dijelom, računamo dobiti iz fondova Europske unije', ustvrdio je u uvodu konferencije dogradonačelnik Osijeka Ivan Vrdoljak, dodavši da je završeno sređivanje imovinskih odnosa za lokaciju pročišćivača u Nemetinu.
Od voditeljice ekolaboratorija javnog poduzeća Vodovoda Ljiljane Čačić dobili smo konkretniju informaciju. 'Sada se radi prijedlog projekta za natječaje europskih pretpristupnih fondova koji bi trebali biti raspisani na jesen. Potom, za godinu dana trebali bismo znati rezultate, a gradnja pročišćivača trajat će sljedeće tri godine.
Sveukupno, postrojenje bi moglo proraditi do 2014', ocijenila je dr. sc. Čačić. U Vodovodu gaje velike nade u fondove kao što je IPA, jer je Vlada RH gradnju osječkog pročišćivača uvrstila u operativne planove, što je dosad bio velik plus za prolaznost projekata.
Dok se traže novci, činjenica je da imućni Švicarci svoju vodu stajaćicu čuvaju kao biser na dlanu, a osječka gradska uprava jedan od najvećih ekoloških problema šalje niz rijeku koja predstavlja jedan od simbola Osijeka. Tako je crpilište vode, koja se miješa s vodom iz arteških bunara, smješteno uzvodno, a glavni kanalizacijski ispust je u prigradskom naselju Nemetin nizvodno od grada i industrijske zone.
Ovakve konferencije redovno organizira osječka Agencija lokalne demokracije nastojeći doprinijeti širenju europskog duha na istoku Hrvatske. Prema riječima predsjednika ALD Miljenka Turniškog, agencija projektima želi povezati slične gradove pa su zato pozvani stručnjaci iz Lausanne koja broji oko 130 tisuća stanovnika, što je približno populaciji šireg područja Osijeka.
'Promjene se događaju na lokalnoj razini pa stalno naglašavamo važnost lokalne samouprave u stvaranju uvjeta za život ljudi u gradu. O gradskoj vlasti ovisi gdje će se graditi škole, prometnice, bolnice, koliko će koštati komunalne usluge i njihova kvalitete, sve ono što izravno utječe na naš život', zaključio je Turniški.