Nalog, koji je DORH najavio još sinoć, policija je dobila danas iz 13 sati, doznaje se od glasnogovornika MUP-a Borovca, a Sanaderovi odvjetnici danas bi o objavi snimke trebali razgovarati sa svojim klijentom u Remetincu, s kojim od samog početka procesa upozoravaju na konstantna kršenja njegovih prava u kaznenom postupku pa nakon najnovijeg video-ispada najavljuju reviziju postupka.

U međuvremenu, zanimljivo je da je snimka, koja doduše ne donosi ništa što se već nije moglo pročitati u medijima zbog marljivog curenja informacija, navodno čak četiri dana stajala na YouTubeu, da bi tek potom bila spoznata u široj javnosti par dana uoči izbora, a sve skupa jako je naljutilo DORH, koji već mjesecima otkriva, ali nikako da otkrije zašto su istrage USKOK-a kao barka koja pušta na sve strane.

DORH-ovi serveri sigurni, ali istrage pune rupa

Službeno o svemu poslovično šute, osim što su hakerima, koji su se busali u internetske tipke da su oni ti koji su postavili Sanaderovu snimku zahvaljujući lošim DORH-ovim i USKOK-ovim serverima, poručili da snimke nikada nisu ni bile na serverima, koji su, ističu, sigurni. Ono što, međutim, golica maštu jest odgovor na pitanja tko određenim medijima redovito servira informacije i tko će za to odgovarati te što cijelo to vrijeme radi DORH, koji još redovitije prijeti istragama o 'dubokom grlu', za koje mnogi sumnjaju da dolazi upravo iz njihovih redova što oni revno na riječima bez dokaza odbacuju.

Priupitan za curenje informacija i moguću zapovjednu odgovornost glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, predsjednik Ivo Josipović novinarima je kazao da ne želi ulaziti u to i da će se vidjeti tko je odgovoran, a ni on ne isključuje reviziju postupka, kao što i podsjeća na (bes)mislenost tajnosti postupka, no ističe i da dok zakon postoji, treba ga takvog poštivati.

Kao što bi trebalo očekivati i očekuje se da DORH i MUP rade svoj posao i otkriju otkud i zašto curi, no teško je ne primijetiti da ne surađuju baš na najbolji način, premda resorni ministar i novi-stari član Sanaderove bivše stranke HDZ-ov Tomislav Karamarko tvrdi da se MUP i DORH slažu, osim što se ne slažu oko nekih tajminga. O prirodi tajmniga Bajićevih objava, baš kao i o curenju podataka, već se dosta lamentiralo i sigurno će biti temom novih rasprava zbog visoke politiziranosti cjelokupne situacije, na koju upozorava dobar dio onih s kojima smo razgovarali, ali istovremeno službeno uoči izborne nedjelje nisu htjeli.

Uostalom, da se tu svašta miješa u rad države kojoj se uporno tepa pravnom, ponešto govori i Josipovićeva izjava da: 'Postoje određene indicije o možda i nekim političkim problemima vezanim za funkcioniranje institucija, ali predizborno vrijeme, dva dana prije izbora nije pravi trenutak za te rasprave i siguran sam da će se to pitanje otvoriti nakon izbora.'

Kako je snimka završila na YouTubeu?

U međuvremenu, pokušali smo saznati kako je moguće otkriti onoga tko je postavio snimku, posve svjesni da to ne znači nužno da je riješeno i pitanje kako je ta osoba do te snimke došla. Uglavnom, otkriti onoga tko je postavio snimku zapravo je relativno jednostavno; naime, kako su nam u razgovoru objasnili stručnjaci, koji zbog prirode stvari ne žele biti imenovani, ako je snimku na YouTube postavio netko dovoljno pametan da to učini iz nekog internet caffea ili mobitela, koji u tom slučaju više nikada ne smije koristiti, nikada ga neće pronaći.

No ako je to učinio s privatnog računala, lako će mu ući u trag. Valja podsjetiti, da bi netko postao korisnikom toga servisa i podići i postaviti neki video, mora se registrirati i tada se bilježi njegova IP adresa kao jedinstveni broj računala koji odaje nečiju poziciju.

Svako računalo ima svoju IP adresu, a svaki internetski server jedno je računalo s minimalno jednom IP adresom. Ona se može i premda ne dovoljno, sakriti, a ionako ne otkriva nečiji identitet imenom i prezimenom, ali otkriva lokaciju korištenja, koju zapisuju internetski provideri, podsjećaju stručnjaci, dodajući da se podaci mogu saznati od operatera. Uostalom, DORH je već najavio da će, putem međunarodne pravne pomoći, zatražiti da se ustanovi tko je snimku objavio na YouTubeu.

Istraga bi mogla potrajati nekoliko tjedana, kažu upućeni, koji tvrde i da su izvori prijašnjega curenja podataka bili u tijelima progona te da je ovo jedan od rijetkih slučajeva da je nešto iz tajnih istraga otišlo van bez njihove kontrole pa su se zato i uzrujali premda snimka ne donosi ništa novo, ali i dobili priliku 'stvarno' se pozabaviti istragom curenja informacija.

Ne curi samo u Hrvatskoj, ali...

Kome je u interesu da određene informacije cure, još je jedno od pitanja koje bi moglo dovesti do počinitelja, međutim, ni to nije sigurno, smatra predsjednik Građanskoga odbora za ljudska prava Zoran Pusić, koji u sudnici i izvan nje prati suđenje bivšemu premijeru. 'Informacije, kojima pristup imaju tri strane: DORH, obrana te sud, možda cure jer ih netko prodaje zbog novca bez nekih drugih interesa. Međutim, i sve tri strane, oštro osuđuju curenje iskaza, ali samo riječima', upozorava Pusić.

Tko bi mogao na kraju imati korist od svega, ni on ne želi reći jer ističe da ne zna kako bi to mogao uopće znati, iako je to dobro pitanje, no podsjeća i da Hrvatska nikako nije izuzetak po tom pitanju, jer informacije iz tužiteljstva cure i u drugim zemljama. A na pitanje znači li to da i u Hrvatskoj curi iz DORH-a, Pusić uz ogradu da nema saznanja kako bi mogao dati odgovor na to pitanje, ali i da očekuje da nadležni odrade svoj posao, još samo na kraju zaključuje: 'U Hrvatskoj, zemlji dembeliji, sve je moguće.'