Zamrznuta novčana sredstva libijskog diktatora Muamera Gadafija šest godina nakon njegove smrti stvaraju desetke milijuna kamata koje, unatoč međunarodnim sankcijama, koriste još uvijek nepoznati ljudi
Ugledni portal Politico ovih dana istražio je što se događa sa 16 milijardi zamrznutih eura nekadašnjeg libijskog predsjednika Gadafija, otkrivši pritom redovne odljeve dividendi, prihoda od obveznica i isplate kamata koje koriste nepoznate osobe. Tijekom novinarske istrage koja je uključivala analizu pravnih dokumenata, izvoda iz banaka i elektroničke pošte pokazalo se naime kako je u provođenju sankcija nastala ogromna financijska rupa.
Istraga je pokazala kako se Gadafijevo bogatstvo, koje je trebalo biti iskorišteno za oporavak zemlje dok se ratom razorena država ne stabilizira, 'topi' iz dana u dan jer su proteklih godina sa zamrznutih računa u Bruxellesu isplaćivane kamate na račune u Luksemburgu i Bahreinu.
Kamate su, otkrio je Politico, sjele na račune koji pripadaju Libijskoj investicijskoj agenciji (LIA), inače državnom fondu koji je osnovan 2006. godine, a belgijsko ministarstvo financija tvrdi kako su takve isplate posve legalne.
No nakon intervencije NATO-a koja je srušila Gadafijev režim, u državi vlada potpuni kaos, stoga nije sasvim jasno tko rukovodi tom agencijom i tko dobiva novac koji sjeda na račune.
Valja napomenuti kako u Libiji trenutno postoje dvije službene vlade, ona u Tripoliju koju podržavaju Ujedinjeni narodi te ona sa sjedištem u Tobruku, koju podržava vojska, a zanimljivo je kako su obje frakcije imenovale svoje predstavnike u spomenutom fondu. Situaciju dodatno komplicira podatak kako i u samom Tripoliju postoje dvije osobe koje za sebe tvrde da su zakoniti čelnici fonda.
Politico je stupio u kontakt s odvjetnicima, konzultantima te bivšim i sadašnjim čelnicima Libijske investicijske agencije, no nitko ne zna tko bi mogao pristupiti milijunima koji su isplaćeni u Belgiji.
Valja podsjetiti kako su EU i Sjedinjene Države u skladu s rezolucijom Ujedinjenih naroda još 2011. godine zamrznule sredstva investicijskog fonda, a sankcije su se odnosile na čak 67 milijardi eura koje su deponirane u bankama i fondovima diljem Europe i SAD-a. U listopadu iste godine 28 država EU-a dogovorilo se kako se sankcije odnose samo na izvorna zamrznuta sredstva, ali ne i na kamatu na njih zarađenu nakon rujna 2011. godine.
Kreditori širom Europe, među kojima je brat belgijskog kralja, princ Laurent, te talijanski mljekarski gigant neuspješno su pokušavali povratiti dio novca za koji kažu kako im duguje Libijska investicijska agencija.
Ta je agencija sa svojim podružnicama nakon Gadafijeva pada iskoristila bezvlađe i postala značajni međunarodni igrač koji je kupio udio u mnogim poznatim kompanijama poput FIAT-a, nogometnog kluba Juventus, Kraljevske banke Škotske te Pearsona, tadašnjeg vlasnika uglednog Financial Timesa.
Novčana sredstva Libijske investicijske agencije nalaze se na najmanje četiri bankovna računa kojim upravlja Euroclear, financijska institucija sa sjedištem u Bruxellesu. Prema kopijama Euroclearovih izvoda iz 2013. godine, zamrznuta sredstva uložena u dionice prije 2011. godine povećala su se u vrijednosti do 14 milijardi eura.
Te dionice su uključivale poslove u velikim talijanskim kompanijama kao što su naftni gigant ENI, banka Unicredit i inženjerska kompanija Finmeccanica, a na tekućem računu agencije nalazi se i dodatnih dvije milijarde eura, čije je porijeklo nepoznato.
Još uvijek je nejasno dozvoljavaju li poput Belgije i ostale članice EU-a podizanje kamata, ali dužnosnici povezani s Libijskom investicijskom agencijom tvrde kako su kamate koje stižu iz čitavog svijeta česte i pozamašne.