Kinezi iz NR Kine svoje domoljublje znaju iskazati na vrlo neobičan način. Jedna od žrtava iskazivanja ljubavi prema domovini je četveronožac pasmine akita. Pas je okončao svoj život od ruku jednog od antijapanskih prosvjednika - samo zato što pripada japanskoj pasmini. Ova vjestica možda ukazuje na svu apsurdnost i neosnovanost gnjeva mnogih Kineza, koji destrukcijom pokušavaju položiti pravo na neke daleke otoke. Apsurdno je naravno i uništavanje vozila s japanskim predznakom. Velika većina Hondi, Toyota ili Mazdi, uništenih posljednjih dana u NR Kini, ionako nije u vlasništvu japanskih građana, već Kineza. Šteta, ako i bude isplaćena, bit će na teret kineskih osiguravajućih tvrtki
Eskalaciju destruktivnosti u antijapanskim protestima koji posljednjih dana pune novinske stupce može se promatrati i kao kulturološki sukob. Japanci, kao i veliki dio otočnih nacija, razvijali su se neovisno o glavnim događanjima na kontinentu. Današnje su generacije ne samo zbunjene, nego i šokirane količinama mržnje koje stižu iz okolnih zemalja. Isto tako, današnjim Japancima manjka osjećaj patriotizma, ili nacionalizma.
Naravno, riječ je o iznimno bogatom društvu sa svjetski najjačim srednjim slojem građanstva, koje je kičma svakog dobrostojećeg društva. Takve ljude, emotivno i ekonomski neovisne, uglavnom ni ne zanima koja im je politička stranka na vlasti.
S druge strane, imamo tranzicijsko društvo, poput kineskog gdje je jako izražena razlika između novopečenih bogataša i velikog broja siromašnog stanovništva. Klasni su sukobi puno više izraženi u takvoj sredini. Veliki je problem u tome što mnogi japanski susjedi na Japan gledaju s izvjesnom dozom ljubomore.
Japancima se još uvijek spočitava militantna prošlost iz nekih prošlih vremena i to je, kao, osnovni razlog netrpeljivosti. Pritom, naravno, mnogi zaboravljaju naglasiti da se ekonomska moć pojedinih država dobrim dijelom naslanja i na neprekidne japanske nepovratne donacije. Drugim riječima, Japanci su dobri samo onda kad poklanjaju vlastiti novac.
U službeno objavljenim vijestima iz NR Kine, može se vidjeti da demonstranti u svom antijapanskom gnjevu uništavaju i prodavaonice Watsonsa. Da je Watsons po bilo kojoj osnovi vezan uz Japan, to bi možda donekle i imalo smisla. Ovdje je riječ o tvrtki iz Hong Konga, dakle teritorija koji je pod suverenitetom NR Kine.
Kako su njihovi dućani opustošeni intenzitetom mojsijevskih skakavaca, mnogi se i u Kini slažu da su protesti samo izlika za nesankcioniranu pljačku.
Japanski mediji svoje građane pozivaju da ostanu hladne glave i ignoriraju prosvjede u Kini te da ni na koji način ne daju argument Kinezima za daljnju destrukciju. Dnevnik Asahi Shimbun, primjerice, naglašava da je jedina ispravna i mudra odluka razmisliti kako nenasilno dobiti podršku od ostatka svijeta. Drugim riječima, potpuno ignorirati Kineze u cijelom slučaju.
Kineski People's Daily, dnevne novine kineskog Centralnog komiteta, u svojim tekstovima vole upotrebljavati riječi poput 'japanska otimačina', dok se na fotografijama na naslovnicama šepure ratni brodovi u svoj svojoj raskošnosti.
Kineska novinska agencija Xinhua, jedan od važnijih 'opinion makera' komunističke Kine i agencija kojoj je dana moć cenzure zapadnih medija, naglasit će da su protujapanski protesti samo 'spontana reakcija kineskih građana na japanske nezakonite postupke'.
Dakle, vodeći kineski mediji ublažavaju nedolične postupke demonstranata, dok se u japanskim medijima da i iščitati da 'vandalizam i netrpeljivost prema Japancima može dovesti do kaosa i nestabilnosti same NR Kine'.
Dok vodeći kineski mediji guraju svoju priču i pozivaju se na argumente razine 'od stoljeća sedmog', na kineskoj verziji Twittera mikroblogeri su većim dijelom protiv vandalizma i cijelu situaciju nazivaju 'iznimno glupom'.
Po nekim drugim, privatnim kanalima, vidi se zabrinutost brojnih prijatelja koji su ovog trenutka u Kini. Neki odlaze, drugi koji su vezani poslom brinu se što bi se moglo dogoditi ukoliko izađu na ulicu.
Prijateljica, Kineskinja iz Šangaja, pomno pazi da ne odjene neki japanski odjevni predmet ili ne ode na ručak u japanski restoran jer bi je rulja mogla rastrgati. Ostali koji su u Kinu trebali otići poslovno, jednostavno su poništili karte.
Nešto slično se događalo i za vrijeme potresa i tsunamija koji je nedavno poharao japanski sjeveroistok. Kineski su se mediji natjecali u objavljivanju tekstova koji govore o štetnosti zračenja i pozivali na bojkot japanskih restorana, iako je malo nevjerojatno da će japanski restoran u Chengduu, negdje u unutrašnjosti Kine, koristiti ribu uz japanskih voda.
Ovaj, kao i prijašnji protesti, nisu nikakav novitet nego jedan kontinuitet kineske politike koja, izgleda, ne trpi, drugog velikog globalnog igrača u svom susjedstvu.
U cijeloj ovoj priči, zanimljivo je i to da sporne otoke može tražiti i Tajvan. Otoci su, naime, i bliži, a i povijesno povezaniji s Tajvanom nego s Narodnom Republikom Kinom. Iako su otoci već više od stoljeća pod japanskom upravom, Tajvanci u cijelom kinesko-japanskom sporu imaju manje-više neutralan stav. Za njih je stvar jednostavna - sada već bivši predsjednik Tajvana Teng-hui Lee je kazao da su 'otoci dio Okinawe'.
A i sadašnji, iznimno prokineski orijentirani Ying-jeou Ma je u svom završnom radu na sveučilištu obranio tezu o spornim otocima kao japanskom teritoriju.
