Strahuje se da bi se sukobi u kojima policija i vojska, čini se, ne prezaju od upotrebe vatrenog oružja i ubijanja, mogli razbuktati u petak nakon pogreba nekih žrtava prosvjeda.

Slučaj Libije značajno se razlikuje od Tunisa sa zapadne i Egipta s istočne joj granice. Turizam i interakcija s međunarodnom zajednicom praktički su u povojima šest godina nakon što su SAD ukinule sankcije Libiji.

Inozemnih neovisnih novinara tamo praktički i nema, pa se čak i jedan BBC ili katarska Al Jazeera u izvještajima oslanjaju na informacije s društvenih internetskih mreža, pojedinačna svjedočanstva i videoklipove koje na Youtubeu objavljuju prosvjednici. BBC se poziva na izvještaje svog dopisnika Jona Leynea, ali propušta napomenuti da je riječ o reporteru iz Kaira u Egiptu. Libija je, inače, samo dva-tri sata avionom udaljena od Hrvatske.

Zasad se čini da 42-godišnji režim 'dinosaura' Nesvrstanih Moamera Gadafija gubi kontrolu nad Bengazijem, drugim po veličini libijskim gradom, kao i nekim manjim gradovima.

No neki analitičari upozoravaju da Bengazi na istočnoj obali Mediterana ima svoju povijest otpora prema Gadafijevom režimu, pa je ključno pitanje hoće li se protesti ovog puta preliti i na ulice Tripolija na zapadnoj obali. Na ulicama drevnog glavnog grada, naime, teku kontrademonstracije u podršku pukovniku-diktatoru. AFP javlja da se masi u Tripoliju u jednom trenutku ukazao i sam 'brat vođa', za kojeg se navodno ne zna gdje u Libiji živi, jer odan svojoj beduinskoj tradiciji (a vjerojatno i zbog sigurnosnih razloga) redovito mijenja mjesto stanovanja. Gadafi je vladar s najduljim stažem na području Libije od 1551. godine, kada je Tripoli postao vilajet (provincija) Otomanskog Carstva.