'Anegdotalni primjeri su priče iz života, pa nisu znanstveno indikativni, ne mogu se ubrajati u statistike i zbog toga nemaju racionalnu primjenjivost. Štoviše, zbog svojega naziva ("anegdota") koji pomalo vuče na humor i šalu, nerijetko ih se promatra kao neozbiljne i plitke.

A opet, kada se netko nađe s druge strane hladne racionalnosti i neozbiljne plitkosti, za njega anegdota odjednom poprimi dramatiku značajne ozbiljnosti i težine. Odjednom dobije važnost trenutka koji odjeljuje život od smrti.

Evo jedne anegdote!

Ispričao mi ju je prijatelj i kolega Dragan Maloševac. Ispričao bi on to i vama, ali je trenutno blokiran zbog prijave onih "hahahača" što stavljaju smileyje ispod statistika o obolijevanju i smrtnosti i kojima je sve ovo smiješno.

- - -

"Jučer je u intenzivnoj preminuo mladi muškarac nakon tri tjedna borbe s koronom.

Sad sam došao u dežurstvo i pričam s kolegom koji je, kada se stanje toliko pogoršalo da više nije išlo bez pomoći mehaničke ventilacije prije par dana, sjeo do njega i objasnio mu da je bolest napredovala do trenutka kada bez respiratora nema nikakve šanse, a na respiratoru barem polovične, pa ga je uz njegov pristanak intubirao i stavio ga na respirator.

Mladog čovjeka, bez komorbiditeta.

Dok su ga pripremali za intubaciju, rasplakao se. Zadnje što je rekao bilo je: "J...m ti onog koji me nagovorio da se ne cijepim!"

Par dana potom pluća su mu i unatoč svoj medicinskoj i respiratornoj potpori otkazala."

- - -

Kako već rekoh: znam da ovo nije statistički dokaz ničega. I da neće ući u ozbiljne znanstvene procjene.

Ali anegdota je po wikipedijskoj definiciji "...vrsta književnosti koji se temelji na izvanrednom događaju obično iz života neke osobe. U svakodnevnom jeziku se odnosi na priču koja opisuje čudan, neobičan ili smiješan događaj."

Pa eto, ovo je bila anegdota, jedan takav, neobičan, čudan događaj iz života i smrti čovjeka koji je ipak mogao još neko vrijeme - živjeti.

A nadam se da je i dovoljno smiješna i zabavna onima koji su ga nagovorili da se ne cijepi'.