Kandidatima u 4. izbornoj jedinici ovih dana nije lako. Zima na istoku Hrvatske uvijek je vrlo hladna i suha. Malo snijega, primjerice u Osijeku, padne tek oko Nove godine, a do tada vladaju samo hladni vjetrovi, mrazovi i magla. Čini se neprivlačnim stajati na minus tri uz štand Demokratske stranke slavonske ravnice ili neke koalicije. Bez snježne bjeline, i ovaj studeni je sumoran i prekriven svakodnevnom gustom maglom, kroz koju se probijaju poruke šarenih predizbornih plakata i letaka
Slavko Vukšić, predsjednik DSSR-a, danas je građanima htio uljepšati sivilo parkiravši reklamno vozilo oslikano svojim poprsjem i porukom 'Sad ili nikad' uz glavnu osječku tržnicu. S megafona se širila stranačka pjesma s tamburicama – '... jer mi smo Stranka slavonske ravnice, mi smo Stranka slavonske ravnice', a Vukšić je aktiviste počastio toplom kavom u obližnjem cafe baru Lav.
Program ove dosta marginalne stranke nalazi se u promoviranju poduzetničkog uspjeha njezina predsjednika, vlasnika kamenoloma koji posluje u plusu, i druženju s ljudima. U tome je vrlo slična Hrvatskom demokratskom saboru Slavonije i Baranje (HDSSB), osnivača Branimira Glavaša, osuđenog ratnog zločinca trenutno u zatvoru u Mostaru. Jedna od temeljnih poruka znamo da je nepriznavanje presuda Vrhovnog suda protiv Glavaša te njegovanje kulta osnivača kao domoljubnog i ratnog velikana.
Za razliku od DSSR-a, s megafonom i autokazetofonom, HDSSB u predizborno vrijeme zapošljava nešto kvalitetniju muziku. U sportskoj dvorani Zrinjevac večeras pjevaju bivši HDZ-ovac i trash TV zabavljač Miroslav Škoro, Šima Jovanovac s himnom o rakiji te Shorty, desno raspoloženi reper s Bosuta.
Životni, socijalni, ekonomski problemi kao da su odvojeni od ovih naoko veselih skupova. Slavonija i Baranja najsiromašnija je regija s gospodarstvom u rasulu, Osijek je propali industrijski centar sada s dva proizvodna pogona, gospodarske zone pretvorene su u pretovarna skladišta, regija je prometno izolirana prema Zagrebu i susjednim gradovima. Zaostala poljoprivreda na propisan način ne može zbrinuti ni gomile stajskog gnoja s farmi, a kamoli da bi neobaviješteni seljaci proizveli nešto isplativije osim viškova žita.
Ljudi u bijedi nezainteresirano šeću po trgovačkim centrima, a u središtu Osijeka ugašena su i posljednja dva kina. Oko glavnog trga, banke su jedini preostali javni prostori s većim brojem osoba na okupu, zaglavljenih u redu za mirovinu ili odgodu plaćanja kredita. Ulični svirači u Kapucinskoj, odrpani, dok prebiru po žicama bisernica i gitara, s rukavicama na rukama, ne zabavljaju nego zarađuju za dnevni sendvič.
Dok je u priopćenjima Zavoda za zapošljavanje već ugravirana brojka od preko 33 tisuće nezaposlenih u Osječko-baranjskoj županiji, investitora nema ni javnih, ni privatnih, kao ni javno-privatnih, političare ništa ne zaustavlja u njihovu mahnitom egoizmu. Posljednje sjednice osječkog Gradskog vijeća i osječko-baranjske Skupštine potvrdile su da će provincijski političari kao samoživi narcisi uvijek svoje osobne probleme pretpostaviti društvenima.
Gordan Matković, što uvrijeđen, što razočaran, ali sigurno i prevaren, zatalasao je prošli tjedan tu močvarnu politiku, ali opet samo radi vlastitog probitka. Lani u studenom priklonio se vladajućem HDSSB-u u županiji i gradu, pa im kao predsjednik Gradskog vijeća držao stolce sve do nedavnog sastavljanja izborne liste. Predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić, u dogovoru s mostarskom ispostavom, odredio mu je (tek) peto mjesto na listi, što je Matkovićev naduveni ego toliko pogodilo da se sjetio da nije sagrađena pruga i nadvožnjak na osječkoj periferiji, negdje oko Zelenog polja, a upravo taj projekt bio je uvjet njegove lanjske koalicije.
Od tada teško ga je pratiti. Matković bi htio u Sabor, to je jedino sigurno. Njegova nezavisna lista izlazi iz koalicije s HDSSB-om u Gradskom vijeću i županijskoj Skupštini, ali ipak će ih podržavati. Razvrgavanjem koalicije, pojašnjava Matković svoju glupavu logiku, do realizacije nekih njegovih projekata doći će 'kvalitetnije i bolje'.
Kad nije gradski i županijski vijećnik, svestrani Matković opet mijenja boje. Vraća se HSP-u, stranci iz koje je lani izašao ili je istjeran (više nije ni bitno) nakon sukoba s Antom Đapićem. Pravašima daje potporu, jer možda mu oni nešto udjele, ostvare li se prognoze o ulasku dvojice-trojice u saborske klupe. Tu se našao u društvu s Ivanom Vekićem, čovjekom poznatim u Osijeku kao one-man-band, šefom stranke Hrvatska straža. Vekić i Matković jedini su se odazvali na poziv predsjednika HSP-a Danijela Srba na predizborno zbijanje redova desničara, što je potvrdilo rašireno mnijenje da se HSP sve više sužava na svoju osječku podružnicu.
Klima se mijenja i liberalima. Nekada im je Osijek slovio kao utvrda. Onda su došli Libra, Hrast, LS, a HSLS je opstao dosta oslabljen. Prvi kandidat za Sabor, Josip Vrbošić, profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku i donedavni hrvatski ambasador u BiH, govori o povećanju ulaganja u kulturu, obrazovanje i malo poduzetništvo. Njegov program ide za vraćanjem i očuvanjem kulturnog identiteta Osijeka i Slavonije, povećanjem ulaganja u školsko i sveučilišno obrazovanje i potpore poduzetnicima u vidu manjih davanja državi. Međutim, nigdje liberalnih tamburica, kobasica i piva, a prema predizbornim anketama, izgleda da će upravo količina podijeljenih prehrambenih namirnica presuditi u Slavoniji.
Najviše zastupnika iz 4. izborne jedinice Sabor će regrutirati iz Kukuriku koalicije i HDZ-a, pokazuju ankete. Za glasove se bore Biljana Borzan, liječnica i aktualna saborska zastupnica, članica predsjedništva SDP-a, koja je pristala na lokalnu koaliciju s HSP-om prije nekoliko godina, i Vladimir Šeks, utjecajni osnivač i branitelj ugleda HDZ-a te vječiti gost domjenaka Sveučilišta J.J.Strossmayera i Ribarskih dana u Kopačevu.
Tako nekako, maglovite i rupičaste, hladne, sive i beživotne, izgledaju njihove zasluge za napredak slavonskog društva.
