'Kupala se u plićaku, voda joj je bila do koljena. Govorila sam joj: 'Mama tu sjedi i gleda te.' Stalno sam je držala na oku, gledala gdje je, no u jednoj mi je sekundi nestala iz vidokruga. Plakala sam dok smo trčali i tražili je, tražili smo redare, nismo ih našli
Suprug i ja smo pet puta prošli pokraj mjesta na kojem je izvučena iz vode, a nismo je vidjeli. Ne znam kako', dan poslije tuheljske tragedije izrekla je majka Mihaele S., šestogodišnje djevojčice koja se utopila u bazenu na metar dubine za Večernji.hr. Kada su djevojčicu potpuno plavu i već onesviještenu izvukli, onesvijestila se i njezina majka.
Mihaela S. nije umrla zato što je roditelji nisu pazili jer nema roditelja, ma kako bio brižan, kojem se nije dogodilo da je uz vodu na nekoliko sekundi izgubio dijete iz vidokruga i osjetio kako ga trese jeza da mu se nešto nije dogodilo. Nesreće se događaju, ali svaki se roditelj nada da se to neće dogoditi njegovu djetetu.
'Nije bila plivač, nije imala narukvice jer sam baš tada čekala prijateljicu da joj ih donese. Bojala se vode, nikad nije išla u duboku vodu. Bila sam joj blizu, svi smo joj bili blizu, i gledala sam je u plićaku, u vodi do koljena i govorila joj da ne ide dalje.
Poslije, kada su je izvukli, sve mi je bilo jasno, ja sam bila gotova. Još ne znam kako se to dogodilo, je li se poskliznula i pala. Molim vas, napišite sve kako sam rekla, krivim samo sebe', zajecala je majka djevojčice.
Mihaela S. izvučena je iz bazena u 10.30 sati, a preminula je u 12 sati i 43 minute u zabočkoj bolnici. Spašavanje je ovisilo o sekundama. Bi li dijete bilo spašeno da je na bazenu bilo više spasilaca i da su bili u neposrednoj blizini jer bi, za razliku od roditelja koji, sluđeni od straha i panike, nisu ni mogli odmah uočiti dijete, bili organiziraniji i prisebniji u potrazi?
Bi li nazočnost liječničke pomoći na licu mjesta dala veće šanse da se reanimacijom djetetu spasi život? Kako je jučer ispričala očevitkinja Jadranka Belan, koja je cijelo vrijeme bila uz majku djevojčice, dijete nisu izvukli spasioci, nego kupači. U trenutku kada je otac počeo zapomagati i zvati upomoć, spasioci su bili na kavi.
Kupač je prvi davao umjetno disanje djetetu i masirao joj srce, a poslije su došli spasioci. Očevitkinja je svjedočila i da su ljudi liječnicima, dok su išli prema djevojčici, vikali da se požure jer su, po njihovoj procjeni, hodali presporo.
Na izjave očevidaca da je i Hitna pomoć kasnila te da su tek nakon pola sata došetali do bazena, ravnateljica Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije Srebrenka Belec rekla je da je poziv u dežurnoj ambulanti zaprimljen u 10.34 sati od nepoznate osobe, a pomoć je stigla iz ispostave Klanjec udaljene šest kilometara.
Do ulaska u kupalište ekipa je stigla za oko tri minute. Nakon pružene prve pomoći na bazenu, djevojčica je dopremljena u Opću bolnicu Zabok, udaljenu 15-ak kilometara, nekoliko minuta prije 11 sati.
