Slavni je talijanski renesansni umjetnik na tom remek-djelu fresknog slikarstva u Rimu radio od 1508. do 1512. godine. Fascinantni mišićavi likovi muškaraca i žena nedvojbeno svjedoče da je bio vrstan poznavatelj

ljudske anatomije, a povijest bilježi da je marljivo secirao leševe i učio na njima, baš kao i Leonardo da Vinci. Međutim, za razliku od njega, Michelangelo je spalio sve crteže i bilješke, svjedočanstva svojih istraživanja.

No u svibanjskom broju časopisa Neurosurgery, Ian Suk i Rafael Tamargo, američki stručnjaci za neuroanatomiju na Johns Hopkins School of Medicine u Baltimoreu, pišu da su u vatikanskoj kapeli otkrili anatomske ilustracije koje je velikan majstorski sakrio od pape Julija II i ondašnjeg svećenstva, ali i od milijuna vjernika, povjesničara i ljubitelja umjetnosti.

Suk i Tamargo odlučili su istražiti vrat, prsa i bradu Boga u prizoru u kojem on razdvaja svjetlo od tame. Povjesničare umjetnosti i stručnjake već dugo zbunjuju anatomske nepravilnosti u toj slici iznad oltara kakvih nema na drugim freskama, ali i njezina neobična rasvjeta - naime, likovi su osvijetljeni dijagonalno s lijeve donje strane, dok je vrat Boga osvijetljen sprijeda. Zaključili su da je nemoguće da je vrsni majstor napravio takvu pogrešku, odnosno da je sigurno s nekim razlogom baš tako naslikao neobične detalje. Podrobnija studija pokazala je da se taj dio slike savršeno podudara s izgledom ljudskog mozga, očiju i vidnih živaca kada se gledaju s donje strane. Na ovu sliku mozga na zanimljiv se način nastavlja i nabor na odjeći Boga koji bi pak mogao predstavljati kralježnicu.

Sukob razuma i dogme, znanosti i Crkve?

Autori se u svojem izvješću ne upuštaju u nagađanja o mogućem tajnom značenju ovog posebnog dodatka. Međutim, dr. R. Douglas Fields sa Sveučilišta u Marylandu u svojem blogu na web stranicama Scientific Americana ističe da bi on mogao imati brojna tumačenja.

Michelangelo je bio predani vjernik, no poznato je da je u kasnijem razdoblju svojeg života postao sklon spiritualizmu, odnosno uvjerenju da čovjek ne treba Crkvu, već da sam može izravno komunicirati s Bogom. Na freskama Sikstinske kapele čak je dva puta naslikao svoj autoportret, oba puta kao mučenika. Na jednoj slici je svoj lik dao svetom Bartolomeju kojega su živog oderali, a na drugoj je njegova glava postala Holofernova glava na Juditinom pladnju.

20 godina nakon dovršenja Sikstinske kapelepapa Pavao IV osudio je prizore Michelangelova posljednjeg suda jer navodno ukazuju da Isus i ljudi oko njega s Bogom komuniciraju izravno. Slavnom je umjetniku čak obustavio isplaćivanje mirovine i dao naslikati smokvino lišće na aktove njegove freske. Konačno, poznato je da je Michelangelo po svojoj vlastitoj volji pokopan u Firenci, a ne u Vatikanu, kako se moglo očekivati.

'Je li razdvajanje svjetla od tame svojevrstan komentar trajnog sukob znanosti i religije? Sjetimo se da je u to vrijeme Crkva odbacila Kopernika zbog tvrdnje da Zemlja kruži oko Sunca. Bilo je to razdoblje nadmetanja između znanstvenih promatranja i autoriteta Crkve... Nije tajna također da je došlo do određenih napetosti u Michelangelovu odnosu s Katoličkom crkvom. Umjetnik je bio jednostavan čovjek kojem su se smučile njezino bogatstvo i korupcija. Možda poruka Sikstinske kapele nije da je Bog Adamu dao inteligenciju, već da inteligencija i promatranje te organ koji ih omogućuje vode izravno do Boga bez potrebe za Crkvom', piše Fields.

Naravno, postoji mogućnost da su neuroznanstvenici, koji su dobar dio života proveli gledajući ljudski mozak, svoj omiljeni organ pronašli u mrljama na slici, baš kao što djeca otkrivaju voljene likove plišanih životinja u oblacima.

Ipak, to nije prvi put da su znanstvenici pronašli neobične anatomske oblike u Sikstinskoj kapeli. Godine 1990. Frank Meshberger ustvrdio je da je plašt u središnjem prizoru u kojem Bog stvara Adama savršena anatomska ilustracija presjeka ljudskog mozga. On je pak pretpostavio da je moguće da je Michelangelo time htio poručiti da Bog prvom ljudskom biću nije dao samo život, već i vrhunski razum.