Marinović se nedavno vratio iz Rake, grada koji je bio glavni grad kalifata i koji je prema njegovim riječima, “mjesto na kojoj je ludilo kalifata i Islamske države dobilo na snazi i gdje su kolovođe bile potpuni sadisti i psihopate”.

'Zadnji puta u Raki i snimao sam priču o stranim borcima koji su se borili s Kurdima. To su više manje ljudi sa vojnom ili policijskom prošlosti, ali su oni pretežito volonteri. Snimali smo ih dosta i svi od njih oni znaju za Hrvate, ja osobno za dvojicu njih, koji su se borili. Oni jasno ne mogu istupati u javnosti, jer bi im to prouzročilo mnogo problema. Prema mojim procjenama oko 40 Hrvata u nekim periodima od dva tri mjeseca do godinu dana su se dolje borili protiv kalifata. To je kao neka šala da neki igraju igricu Call of Duty na PlayStationu, a ovi igraju verziju 7D, samo kad ovdje primiš metak nema novog života, nema nove razine i sličnih bonusa', kazao je Marinović u emisiji Veto Sanjina Španovića na N1 televiziji.

Tvrdi kako te Hrvate nije motivirao novac jer su oni svi bili volonteri i nisu bili plaćani poput onih u Iraku ili Ukrajini.

'Meni se osobno čini na prvu da je to bila avantura, ali od 40 njih postoji 40 različitih priča, ali zajednička je avantura. Novac tu nije primaran, jer recimo u Ukrajini se za sudjelovanje u ratnim akcijama dobivalo i po 500 dolara ili eura. Ovdje to nije bilo tako. Prvenstveno su ljudi bili motivirani tom brutalošću i željom da to ludilo koje se dolje dogodi prestane. Nažalost, mnoge od tih avantura nisu dobro završile. Znam da u jednoj postrojbi u kojoj su bili Hrvati, od njih 47 prilikom opsade nekog sela blizu Rake poginulo njih 17. To je bio ozbiljan rat', kazao je Marinović.

Iako je rat s Islamskom državom gotov i ISIS poražen, Marinović je upozorio kako je opasnost ipak i dalje iznimno prisutna, pogotovo obzirom na činjenicu da su mnogi stranci koji su se borili za kalifat pobjegli.

'Kurdske snage koju opkolile Raku su se bojale da im to ne završi kao opsada Mosula pa da im oslobađajući Raku pogine četiri do pet tisuća vojnika i na kraju Raka pripadne nekom drugom. I oni su u jednom trenutku odlučili, što je velia, ne bih rekao mrlja, ali sjena koja je pala na sve to, dozvoliti da dan prije oslobođenja Rake da 500 do 600 stranih boraca kalifata u 50 do 60 kamiona i desetak autobusa odu na granicu Iraka, a onda, kako sam kasnije saznao, prema Somaliji i Libiji, a to sigurno neće biti njihova posljednja destinacija. Opasnost je velika to za Europu, jer mnogi su došli s Kosova, ali i iz Bosne. U jednom od zloglasnih zatvora smo našli priručnik o pravilima ponašanja u tom zatvoru koji je napisao jedan Bosanac. Paranoju ne treba praviti, ali sasvim sigurno jest da neki od njih će završiti na nekim mjestima na kojima ne želimo i to jest prava opasnost. Možemo li sada očekivati neku novu organizaciju ili novi način borbe, to ne znam, ali problem možemo očekivati', rekao je Marinović.

Smatra kako se kalifat urušio kao kula od karata, ali i da je svaki Europljanin je osjetio taj rat na vlastitoj koži i da je imao veze sa svom državom, pa i Hrvatske.

'Hrvatska je ne samo bila ruta izbjegličke krize i naša je, hrvatska politika, pokazala nehumanost. Svijet je mali i taj rat ima ogromne veze sa tom malom Hrvatskom u Europskoj uniji. Svaki irački vojnik je imao hrvatsku pušku i pištolj, naravno legalno nabavljeno, naravno preko burze, kao što netko kupuje sir i salamu, tao so i njima prodali pištolje i puške. Ali i naše neperspektivno oružje prodano preko Jordana je završilo kod pobunjenika na suprotnoj strani i njima je ubijeno ljudi', kazao je Marinović.

Marinovića je privlačio i zanimao fenomen ljudske tragedije u tom ratu i tvrdi da je količina ljudske patnje i žrtava nemjerljiva i neprepričljiva.

'Dolje su svjetski interesi apsolutno prisutni i u zraku miriše sjena tih svjetskih sila. O nafti ne treba više niti pričati, to crno zlato je zapravo njima postala kuga. Religija je tamo uvijek prst na obaraču, ali profit je taj koji ubija', kazao je Marinović.