Rusija je, suočena sa sve većim gubicima u Ukrajini, posegnula za pomoćom svojih autoritarnih saveznika. Iran je postao ključni partner, šaljući Rusiji svoje bespilotne letjelice Shahed, koje gotovo svakodnevno napadaju ukrajinske gradove. Osim dronova, Iran je poslao i vojne savjetnike, dok Sjedinjene Države i Ukrajina tvrde da su Iranci Rusiji poslali i balističke rakete, iako Teheran to negira, piše Politico.

Sjeverna Koreja, koja je već godinama pod međunarodnim sankcijama zbog svog nuklearnog programa, također je stala uz Rusiju. Pjongjang pruža Moskvi ključne zalihe artiljerijske municije i raketa, koje su od vitalne važnosti za ruske snage na bojištima Ukrajine. Prema tvrdnjama iz Kijeva, Sjeverna Koreja je navodno poslala i tisuće vojnika kako bi pomogla Rusiji na ukrajinskoj fronti, iako takve informacije nisu potvrđene.

Kina, iako tvrdi da ne pruža izravnu vojnu pomoć Rusiji, igra značajnu ulogu u održavanju ruskog ratnog stroja na životu. Peking ne samo da kupuje rusku energiju, nego također osigurava tehnološke komponente poput čipova, koji su ključni za ruske vojne operacije. Unatoč tome što se distancira od izravne vojne pomoći, Washington je jasno dao do znanja da Peking pomaže Rusiji na druge načine.

Kina i Rusija jačaju svoje strateške odnose, a ovaj tjedan su se ruski i kineski dužnosnici sastali u Pekingu kako bi još jednom potvrdili svoju zajedničku viziju globalne sigurnosti. Ruski ministar obrane Andrej Belousov istaknuo je kako obje zemlje imaju 'zajedničku procjenu situacije' te su dogovorile daljnju blisku suradnju. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, ove dvije sile održale su i zajedničke vojne vježbe, dodatno cementirajući svoj savez.

NATO-ov odgovor: traženje saveznika u Indo-Pacifiku

S obzirom na ovu rastuću prijetnju, NATO je prisiljen tražiti nove saveznike izvan svojih tradicionalnih sfera utjecaja. Na nedavnom sastanku u Bruxellesu, visoki dužnosnici iz Australije, Novog Zelanda, Japana i Južne Koreje prvi su put sudjelovali zajedno s ministrima obrane NATO-a, označavajući novu fazu suradnje s indo-pacifičkim demokracijama. Ovaj potez dolazi nakon tri uzastopna summita na kojima su vođe iz te regije sudjelovali kao gosti, ali je sada jasno da NATO želi produbiti svoje veze s azijskim partnerima.

'Nije moguće jednostavno podijeliti svijet na regije koje nemaju veze jedna s drugom', izjavio je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte. 'Prijetnje sigurnosti u Indo-Pacifiku imaju direktnu vezu s onim što se događa ovdje u Europi.'

NATO vidi sve veću opasnost u kineskom vojnom jačanju i agresivnom ponašanju prema azijskim zemljama poput Filipina, kao i u kineskim aktivnostima u blizini Tajvana. Strahovi oko moguće kineske invazije na Tajvan već dugo brinu zapadne sile, a sada, uz sve jaču suradnju Pekinga s Moskvom, te su zabrinutosti postale još izraženije.

Podjele unutar NATO-a

Iako se čini da NATO ulaže sve više napora u jačanje veza s Indo-Pacifikom, unutar saveza postoje nesuglasice. Neke članice NATO-a, posebno zemlje Srednje Europe koje graniče s Rusijom, smatraju da bi se savez trebao fokusirati na neposrednu prijetnju iz Moskve, a ne širiti svoje djelovanje na Pacifik. Te zemlje, koje se osjećaju izravno ugroženima ruskom ekspanzionističkom politikom, žele da NATO prioritizira obranu njihovih granica i pripremi regiju za mogući rat s Rusijom.

S druge strane, Francuska je otvoreno blokirala planove NATO-a za otvaranje novog ureda u Tokiju, inzistirajući da se savez treba usredotočiti na svoju primarnu regiju djelovanja – Sjeverni Atlantik.

Indo-pacifički saveznici: Ključna uloga u obrambenoj industriji

Unatoč ovim nesuglasicama, suradnja NATO-a s indo-pacifičkim partnerima ne prestaje. Obrambene industrije Australije, Japana, Južne Koreje i Novog Zelanda sve su više povezane s NATO-om. Australija je nedavno potpisala ugovore s Norveškom za proizvodnju raketa, s Njemačkom za nabavu 100 oklopnih vozila te s Francuskom za zajedničku proizvodnju streljiva koje će se koristiti u Ukrajini. Južna Koreja, s druge strane, postala je ključni partner za zemlje poput Poljske i Rumunjske, koje su u potrazi za brzim isporukama vojne opreme kako bi zamijenile one koje su poslane Ukrajini.

Kako navodi Ramon Pacheco Pardo, stručnjak za Koreju, 'Južna Koreja i NATO nikada nisu bili bliži nego 2024. godine'. Južna Koreja može brzo povećati proizvodnju na način na koji to europske zemlje ne mogu zbog dugogodišnjeg nedovoljnog ulaganja u obranu.

Oana Lungescu, bivša NATO-ova glasnogovornica, ističe da postoji prostor za veću prisutnost NATO-a u Indo-Pacifiku. Predlaže redovite zajedničke vojne vježbe između NATO-a i njegovih partnera u regiji, s obzirom na to da mnogi saveznici već sudjeluju u bilateralnim vojnim vježbama s državama poput Japana i Južne Koreje.