Dan prije će u ovom predmetu biti održano pripremno ročište. Goran Hadžić bivši je predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, a tereti se za niz zločina počinjenih u istočnoj Slavoniji u razdoblju od lipnja 1991. do prosinca 1993., uključujući progon, ubojstva, protupravno lišavanje slobode, mučenje, nečovječna djela, okrutno postupanje, deportacije i bezobzirno razaranje. Najpoznatiji od zločina koji mu se stavljaju na teret je pokolj 250 pacijenata iz vukovarske bolnice na Ovčari

Hadžić je uhićen 20. srpnja 2011. na Fruškoj gori u Srbiji. Bio je posljednji optuženi u bijegu od ukupno 161 osobe protiv koje je Haški sud podignuo optužnicu. Na ponovljenom prvom stupanju pred sud, 24. kolovoza 2011., Hadžić se izjasnio da nije kriv. Hadžić je bivši skladištar koji se tijekom rata u Hrvatskoj uspeo do pozicije vođe pobunjenih Srba u istočnoj Slavoniji 1991. koje je sponzorirao Miloševićev režim iz Beograda, a koji su pod svojom kontrolom držali gotovo trećinu hrvatskog nacionalnog teritorija.

Hadžić je na okupiranom području provodio politiku etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva i oružanu pobunu protiv centralne hrvatske vlasti u Zagrebu nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske s ciljem stvaranja Velike Srbije.
Ubrzo je postao i predsjednik samoproglašene srpske tvorevine i tu funkciju je obnašao gotovo dvije godine 1992/93. tijekom najžešćih ratnih sukoba kada su i počinjeni najveći zločini.

Nakon rata Hadžić je mirno živio u Novom Sadu sve do 2004., gdje su ga pronašli istražitelji Haškog suda i kada je protiv njega podignuta optužnica. Hadžić je iz svoje kuće u Novom Sadu nestao dva dana prije nego što je protiv njega podignuta optužnica pa se i na njegovom primjeru vidjela očita sprega između države i odbjeglih ratnih zločinaca koje je službeni Beograd dugo štitio.
Uhićen je na Fruškoj gori na sjeveru Srbije gdje su mu pomoć u skrivanju pružali svećenici Srpske pravoslavne crkve čiji se manastir nalazi u blizini.