Zdravka Leindl iz Umaga proglašena je krivom zbog narušavanja javnog reda i mira 15. svibnja ove godine prigodom polaska tzv. hrvatsko-slovenske Titove štafete iz Umaga prema Beogradu, javlja portal ipress.hr
Sutkinja Prekršajnog suda u Poreču Dragica Grujić odredila joj je kaznu od 375 kuna koju mora platiti po pravomoćnosti presude, a u suprotnom slijedi prisilna naplata. Ukoliko prisilna naplata ne uspije, zamjenjuje se kaznom zatvora od tri dana, čime, eto, ponovo postoji mogućnost da se zbog Tita u Republici Hrvatskoj ide u zatvor.
Optužni prijedlog podnijela je umaška policija, igrom slučaja upravo znakovitog 25. svibnja, a Zdravku Leindl se tereti da je, citiramo, 'kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo štafetom, između okupljenih štovatelja lika i djela pokojnog predsjednika SFRJ, bacila tri svježa jaja od kojih su dva pogodila Mercedes u vlasništvu Radoslava Ilića, na kojem se nalazila Titova slika i natpis 'Tito legenda', a treće je pogodilo Titovu sliku koja se nalazila izložena kraj ugostiteljskog objekta Tito.
Nakon toga je okrivljenica počela galamiti i vikati na okupljene govoreći im: 'Bando lopovska, sram vas bilo, idite klečati u Hudu jamu!', a što je kod nazočnih građana izazvalo nevjericu, zaprepaštenje i osjećaj nelagode, nakon čega se okrivljenica udaljila Ulicom G. Garibaldi u nepoznatom smjeru.' Time je Leindl narušila Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, stoji u optužnom prijedlogu, što je presudom potvrdila sutkinja Grujić odredivši joj navedenu kaznu.
Zdravka Leindl u svom prigovoru na presudu tvrdi da Prekršajni sud u Poreču nije poštovao njena ljudska prava, počevši od činjenice da nije pozvana na saslušanje, kao i od toga da je obrazloženje nejasno i neutemeljeno. Leindl potvrđuje da je bacila jaja na automobil i Titovu sliku, a kaže da nije gađala Ilića jer mu nije željela uprljati košulju i odijelo. Događaju je nazočilo petnaestak novinara i snimatelja te pet-šest prolaznika i osoblje okolnih lokala.
'Nisam ni kod tih prolaznika, ni kod ugostiteljskih radnika, a niti kod svih novinara primijetila nevjericu i nelagodu, a još manje zaprepaštenje, što poštovani Sud tvrdi. Ti gledatelji su se, dapače, veselo zabavljali i smješkali, čak mi je jedan novinar predbacio da sam trebala baciti barem deset jaja. No ja sam imala samo tri', navodi Leindl. Potvrđuje također da je Iliću i omladinki Žic viknula navedene riječi.
'15. svibnja je spomen-dan na blajburške žrtve i na žrtve Križnog puta, na oko 300 tisuća Hrvata ubijenih u poraću, u svibnju i lipnju 1945. i kasnijih tjedana. Po javno izrečenoj izjavi Janeza Stanovnika, predsjednika slovenskog udruženja partizanskih boraca, pogubljenje svih tih zarobljenih hrvatskih muževa, žena i djece je naredio osobno maršal Josip Broz Tito. A taj isti naredbodavac je to i sam rekao u svom govoru u Ljubljani, krajem svibnja 1945. godine. Slijedom toga, za mene je maršal JNA Josip Broz Tito ratni zločinac', navodi Leindl.
Također podsjeća da je nedugo prije polaska štafete svijet bio šokiran otkrićem stratišta u Hudoj jami, gdje se procjenjuje da leže kosti 15.000 ubijenih i gdje je istraga prekinuta nakon pronalaska dječjih lubanja, te polazak štafete upravo na taj dan osjeća kao provokaciju. 'Nakon što su Vijeće Europe i Skupština Europskog parlamenta donijeli rezolucije o fašističkom, nacističkom i komunističkom totalitarizmu, u kojima osuđuju sve zločince tih totalitarizama, a kako Republika Hrvatska želi biti članicom te iste Europske unije, smatram da je neprimjereno da se slavi mrtvac-ratni zločinac, maršal JNA J. B. Tito', piše u prigovoru na presudu.
Leindl napominje i da joj je nekoliko dana nakon prosvjeda došla policija, bez sudskog naloga, bez predstavljanja, bez sastavljanja zapisnika nakon ispitivanja u trajanju od jednog sata. 'Nikad mi nije pokazan dokument umaške hrvatske policije. A koji je Vama, poštovani Sude, očigledno dostavljen. I na osnovi izjava predsjednika CK Hrvatske u osnivanju i štafetara Radoslava Ilića i na osnovi izvješća umaške hrvatske policije, poštovani Prekršajni sud u Poreču, bez da sasluša mene i čuje razloge mojeg bacanja jaja i vikanja na štafetare, donosi presudu da sam kriva. I osuđuje me na novčanu kaznu pod prijetnjom zatvora', zaključuje Leindl, uz molbu da Sud razmotri činjenično stanje i oslobodi je krivnje.