Blue Line je, naime, jedini od brodara koji održavaju ovu liniju prisiljen plaćati usluge peljarenja u splitskoj luci čak 200 tisuća eura, iako su kapetani na njihovim brodovima Splićani koji punih dvadeset godina uplovljavaju u svoj vlastiti grad. Kod konkurencije kapetan može biti i potpuni stranac koji o Jadranu pojma nema, no asistenciju za ulazak u luku nije obavezan angažirati.

Situacija je još apsurdnija zna li se da obvezu peljarenja propisuje država, dok cijene propisuje i zaradu ubire privatna tvrtka, i to monopolist na splitskom području. U luci Ancona, primjerice, korištenje 'pilota' nije obavezno, a i svi ostali troškovi su doslovce i do pet puta niži nego u Hrvatskoj.

U Blue Lineu su prošlih godina više puta pozivali Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, no uvijek im je je odgovarano da je to potrebno 'zbog sigurnosti plovidbe'. 'U dvadeset godina nikada nismo dobili pomoć ni od države, ni od županije, ni od Grada Splita. Ove godine pokušavali smo izboriti zimske tarife za neke usluge, jer za razliku od konkurencije mi održavamo liniju tijekom cijele godine, no nismo naišli na razumijevanje. Šteta za nas, ali i za brojne tvrtke sa splitskog područja koje s nama surađuju', kazao je suvlasnik Blue Linea Henry Jorgensen.

'U redu je izjednačiti uvjete za sve tvrtke iz Europske unije, ali propisi oko peljarenja nemaju veze sa sigurnosti plovidbe. Zašto u Anconi svi brodari imaju jednak tretman, a u Splitu ne?', dodao je.
Ova tvrtka jest registrirana u Panami, no tvrdi se da za gotovo sve usluge koriste splitske partnere, a i većina zaposlenih su Hrvati. U budućnosti je moguće da jednostavno pokuša 'zaobići' propise i poput SNAV-a - koji plovi jedino tijekom ljeta - preuzme zastavu Cipra ili neke slične države. Do tada, linije iz Splita za Anconu bit će sve rjeđe.

Blue Line je, inače, u prvih osam mjeseci do Italije prevezao preko 120 tisuća putnika i time imao veći promet od Jadrolinije i SNAV-a zajedno.