Sukob Tomislava Tomaševića, zagrebačkog gradonačelnika, s odvjetnikom Antom Nobilom, a potom i s ministrom graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Brankom Bačićem, koji je eskalirao unazad desetak dana, ponovno je otvorio pitanje urbanizacije prostora sjeverno od Jadranske avenije na južnom ulazu u Zagreb, od Blata do rotora Remetinec.

Vrijedna zemljišta na kojima se planiralo svašta, a nije se realiziralo gotovo ništa, desetljećima služe za politička obećanja, prepucavanja, sitna potkusurivanja i podilaženja investitorima.

Možda bi bilo drugačije da je realizirana nikad završena Sveučilišna bolnica, od koje je ostao samo betonski kostur i danas služi kao raj za grafitere te obilaske po njoj uz priče što je i kako trebalo izgledati, a priča ih kazališni redatelj Borut Šeparović. No što bi bilo da je bilo nikad nećemo doznati.

Legalizacija po hrvatskom modelu

Desetljećima kasnije zapadno od bolnice niknuli su tereni za golf, a oko njih vile za koje je građevinska inspekcija prije gotovo 20 godina, kako je tada pisao Večernji list, naložila uklanjanje jer su bile građene mimo papira. No to se na kraju nije dogodilo. Po ustaljenim hrvatskim običajima, ta je priča na kraju legalizirana.

Ali zato ono što je ključno za Zagreb nikako da dođe na red, a riječ je o prometnici koja treba proći okomito kroz Blato, izaći s jedne strane na Jadransku aveniju, a s druge mostom preko Save i zapadno od Jaruna na Horvaćansku cestu. Most je još 1971. godine ušao u Glavni urbanistički plan (GUP). Planirano je da ima dva kolnika, odvojena središnjim pojasom rezerviranim za tramvaj. Iako je ucrtan - izgrađen nije.

Doduše, za most je proveden natječaj na kojem je još 2007. godine pobijedio rad Jure Radića, Alexa Kindija i Ane Mandić u suradnji sa Studijem BF. Aktualna gradska vlast prije devet mjeseci najavila je da će biti gotov do kraja 2028. godine, što znači da bi i prometnica kroz Blato trebala biti riješena.

Obećanja o najvećem geotermalnom jezeru u Europi

Nekako u vrijeme u kojem se most crtao aktivirana je priča oko Termi Zagreb. Naime već 40 godina poznato je da to područje ima fantastičan geotermalni potencijal, od kojeg se danas koristi tek između pet i 10 posto. Grad Zagreb je dao zemljište, a i INA sve ono ispod njega jer je imala koncesiju, te je osnovana zajednička tvrtka. INA je na kraju izašla iz te priče, tvrtka je spržila nekoliko milijuna te se tražilo gdje je nestala Honda od 259 tisuća kuna.

Terme su i danas u planu, ali ne u gradskom/poludržavnom obliku. Naime koncesiju je dobila tvrtka GPC Instrumentation Process, čiji je direktor Željko Jurilj u lipnju prošle godine kazao da imaju nekoliko zainteresiranih investitora te da bi to bilo najveće geotermalno jezero u Europi, otvoreno poput vulkanskog grotla za kupanje.

Hoće li se to i realizirati, ostaje nam vidjeti. Ono što se neće realizirati, a možda je i najveća propuštena prilika svih gradskih vlasti, gradnja je stadiona i arene, odnosno sportskog parka koji ne bi uvlačio promet u naselja i središte grada.

Propale ideje o stadionu, areni i selidbi Remize

Podsjetimo, Arena Zagreb prvotno je trebala biti u Blatu. Projekt arhitekta Branka Kincla dobio je nagradu, ali kako se odustalo od njega, stvar je završila na sudu. Arena je po sasvim drugom projektu i bez ikakvih dodatnih sadržaja u njoj ugurana na Lanište. Spočitavalo se tada gradskoj administraciji da je sve napravljeno tako zbog investitora u obližnji šoping centar.

Kad već nije upala Arena, pokojni gradonačelnik Milan Bandić želio je stadion u Blatu. Plavi vulkan naziv je projekta koji se trebao graditi na Kajzerici, a onda se od toga odustalo i Bandić je najavio njegovu selidbu u Blato. Ideja je neslavno propala.

Kao i ona sa selidbom Remize. Početkom stoljeća spremište tramvaja trebalo je novi i veći prostor. Radile su se izmjene i dopune GUP-a i odluka je pala da se ide u Prečko. Sve je bilo spremno, a onda je priča isparila, da bi se 2008. najavilo da se seli u Blato. Zemljište u Prečkom godinama kasnije završit će pod lupom USKOK-a i policije, a neka poznata lica našla su se iza rešetaka. Spekuliralo se da je baš zbog toga Remiza 'preseljena' u u Blato.

No ona je i danas tamo gdje je bila 1936. godine.

Dječja bolnica pokraj kostura Sveučilišne bolnice

Kad već nije sagrađena Sveučilišna bolnica, vlada Andreja Plenkovića i administracija Tomislava Tomaševića odlučile su u Blatu sagraditi Dječju nacionalnu bolnicu. Dogovoreni su zamjena zemljišta te novčano prebijanje razlike i dok su svi mislili da će betonski kostur Sveučilišne bolnice, ili barem veći dio njega, konačno biti stavljen u funkciju, na kraju je ispalo da će se bolnica raditi pored njega, a da će se od njega iskoristiti tek objekt EO1 tlocrtnih dimenzija 65x87 metara. U svrhu utvrđivanja stanja kostura potrošen je novac. A ispitivanja su pokazala da je u više nego dobrom stanju i da se na njemu može nastaviti raditi. Projekt vrijedan 190 milijuna eura plus PDV trebao je krenuti nagodinu i biti završen 2029. godine.

Šikare i deurbanizacija

I tako, dok se čovjek vozi Jadranskom avenijom u smjeru grada, s desne strane pogled mu puca na Lanište, primjer urbanističkog nereda i prekomjerne gradnje te sliku onoga kako jedno naselje ne bi trebalo izgledati. S lijeve pak strane su šikare omeđene nasipom i dva UPU-a donesena za Bandićeve vladavine, a koja je na Tomaševićev prijedlog Skupština Grada Zagreba prije godinu dana stavila izvan snage. Riječ je o UPU-ima Savski park Zapad i Istok, između kojih bi trebala proći prometnica i potom izaći na pješačko-biciklistički most, odnosno tzv. Istočni jarunski most.

Premda se prije više od 15 godina spominjao kao cestovni most, što je vidljivo na ZG Geoportalu, o Istočnom jarunskom mostu još se od 2013. govori kao o pješačko-biciklističkom. Spojna cesta na njega na jugu bi izlazila tik do podvožnjaka na Laništu, odnosno sjeveroistočnog rotora kod Arene, dok bi mu se sa sjeverne strane prilazilo iz Jarunske ulice, u blizini križanja s Gredicama, cestom koju tek treba izgraditi. Tomašević je lani naveo da će izmjenama Generalnog urbanističkog plana to i napraviti, ali i da je za njega potrebno napraviti arhitektonsko-urbanistički natječaj te da je, uz rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, planirani rok izgradnje mosta kraj 2027. godine. No kako resorno ministarstvo do danas nije dalo suglasnost za GUP, upitni su i rokovi.

Većina zemljišta UPU-a Savski park Zapad u vlasništvu je Aspira nekretnina, nekoliko parcela je u vlasništvu Grada, a nekoliko drži tvrtka Braxea, povezana s Nobilom. S druge pak strane, u UPU Savski park Istok, osim nekoliko gradskih parcela, većina je u vlasništvu tvrtki povezanih s pokojnim Milanom Carićem, Dankom Končarom i, opet, Antom Nobilom. Bandićev UPU tamo je omogućavao 11 nebodera te su ih imali namjeru i realizirati.

Nobilo i sporni projekt

Međutim, nakon što je UPU suspendiran, Tomašević je otkrio da je Nobilo podnio zahtjev za pokretanje posebnih uvjeta za izdavanje lokacijske dozvole. Riječ je o drugačijem projektu, a on je i dalje, prema njegovu mišljenju, predimenzioniran. Nobilo, kako je pojasnio Tomašević, planira sedam zgrada s devet nadzemnih etaža i one zapravo postaju jedan objekt jer su povezane podzemnim garažama.

'Postaje jedan zato što je sedam zgrada povezano jednom podzemnom garažom i zbog toga je ovo jedna čestica te jedna građevina koja ima direktan spoj na Jadransku aveniju. Gradi se naselje koje se prikazuje kao jedna zgrada i koje nema prometnicu, već se direktno spaja na aveniju, i po članku 146. Zakona o prostornom uređenju, na koji se poziva Nobilo, može se graditi bez UPU-a. To je njihova tvrdnja', rekao je Tomašević.

Zbog svega je prozvao i ministra Bačića upitavši ga želi li on ono što Nobilo planira. Kako će se ta stvar rasplesti, tek će se vidjeti, a nije isključeno da završi na sudu.

Panorama projekt kod rotora

Ono što je bilo na sudu i što je istraživao USKOK zemljište je najbliže remetinečkom rotoru – UPU Remetinec rotor Zapad, na kojem je još u Bandićevo vrijeme planirana sva sila nebodera, a sve pod nazivom Panorama projekt, iza kojeg stoje tvrtka Rotor Jug i norveški investicijski fond.

Na prostoru od 35 tisuća metara četvornih trebao bi niknuti luksuzan stambeno-poslovni kompleks. Na jednoj kazeti predviđena su četiri stambena nebodera od 20 katova s oko 340 stanova, a druga kazeta zamišljena je kao poslovna s tri nebodera različitih visina – s 38, 16 i devet katova te s četiri podzemne etaže. U srednjem je planiran hotel s četiri zvjezdice i 240 soba, konferencijskom dvoranom i popratnim sadržajima.

Prva lopata još nije zakopana.