Dodatno je objavljeno da Ukrajina ukida sve inspekcije. 'Jedini uvjet jest da se poslovna aktivnost nastavi odvijati', dodao je predsjednik.

Napadnuta država time je potpuno prešla u režim ratne ekonomije, u kojemu je - uz vojnu obranu, dakako - prioritet osigurati barem minimalno funkcioniranje gospodarstva i odvijanje koliko-toliko uobičajenih tokova novca.

Je li ukidanje poreza očekivan i racionalan potez, upitali smo dva stručnjaka s iskustvom vođenja ekonomije upravo u ratno doba: jedan je Mladen Vedriš, potpredsjednik hrvatske Vlade u prvoj polovici devedesetih, zadužen za gospodarstvo, a drugi Zlatko Mateša. On je u to doba bio ministar bez portfelja zadužen za odnose sa svjetskim financijskim institucijama, potom kratkotrajno ministar gospodarstva, a nakon oslobođenja zemlje 1995. godine imenovan je i za premijera.

'U ratno vrijeme još uvijek smo imali porez na promet, umjesto kasnije uvedenog PDV-a, i imali smo sreću da se on jako dobro prikupljao, postojala je čak i pomalo iracionalna komponenta te je većina poreznih obveznika bila svjesna da se na taj način financira država, odnosno njena obrana', kaže Mateša za tportal.

'Kao posljedicu toga imali smo činjenicu da nije bilo značajnih poremećaja u funkcioniranju gospodarstva: za vrijeme agresije nismo imali nestašica, nije bilo potrebe uvođenja bonova ili bilo kakvih ograničenja kupnje proizvoda. Zapravo, sve se odvijalo gotovo pa mirnodopski. Naravno, veliku ulogu u svemu tome imala je INA; bez nje bi se procesi vjerojatno odvijali znatno drugačije', dodaje Mateša.

Mladen Vedriš napominje da su se u ratno doba porezi u Hrvatskoj naplaćivali po inerciji, po stopama prenesenim iz bivše Jugoslavije, te da naprosto nije bilo vremena za njihovu prilagodbu. 'Ekonomska politika zapravo se nije vodila preko poreza, nego intervencija iz budžeta', kaže bivši potpredsjednik Vlade. No on upozorava na podatak koji je vjerojatno bio ključan za opstanak hrvatske ekonomije.

Ukidanje poreza razumna je interventna mjera

'Tada smo prestali s plaćanjem poreza u centralnu blagajnu u Beogradu, gdje je uz redovan proračun postojala golema izvanbudžetska bilanca uglavnom namijenjena vojnim potrebama, pa su se enormna sredstva jednom u trenutku preusmjerila u korist naše nacionalne ekonomije. Ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska uz Sloveniju bila veliki uplatitelj u zajedničku kasu, odnosno da je u nju uplaćivala znatno više nego što je dobivala', objašnjava Vedriš, uz napomenu da je Hrvatska u to doba imala izuzetnu sreću sa značajnim priljevom novčane pomoći iz dijaspore.

'Dakle porezno opterećenje nije povećano, a prihodi države istovremeno su značajno narasli. Da, sigurno je bilo i porezne evazije, no već u vrijeme Nikice Valentića osnovana je financijska policija koja je kontrolirala i taj segment', kaže Vedriš.

Oba sugovornika tportala smatraju potez ukrajinskih vlasti očekivanim u trenutku u kojemu se ta država nalazi, makar Mateša upozorava da Zelenski očito računa na značajnu financijsku pomoć Zapada. U suprotnom, kaže, sustav bi vrlo brzo kolabirao.

'Ukidanje poreza razumna je interventna mjera: u ratnim okolnostima život se mora maksimalno pojednostavniti, a država istodobno mora omogućiti da sve njene bitne funkcije i dalje postoje. Ukrajina očito doista računa na pomoć Europske unije i SAD-a, koja ne mora biti isključivo financijskog karaktera, nego i u različitim robama te odgodi otplaćivanja različitih obveza ili njihovom otpisu', dodaje Vedriš.

Malim poduzetnicima bilo jednostavnije u ratu?

Sama Hrvatska još je u ratno doba započela s pripremama za uvođenje PDV-a kako bi se prilagodila europskim standardima, a jedinstveni porez započeo se naplaćivati 1. siječnja 1998. godine. Mateša se prisjeća da su u tadašnjoj vladi bili 'fascinirani i zgranuti' količinom novca koja je počela pritjecati u državnu blagajnu, no Vedriš upozorava da upravo u tome leže razlozi kasnije ranjivosti i sporog rasta hrvatskog gospodarstva.

'Po ekonometrijskim procjenama stopa od 18 posto bila je ekvivalentna poreznom opterećenju u tom trenutku, no tadašnji protagonisti bojali su se slabe naplate i postavili su je na 19 posto. Kad je novac počeo pristizati, porasle su i aspiracije za njegovim trošenjem te, umjesto da se stopa odmah smanji, ona se postupno povećavala sve do današnjih 25 posto. Sami smo snizili konkurentnost vlastite ekonomije i zaboravili da, osim za javne funkcije i socijalnu pravičnost, porezi služe i za poticanje ekonomskog razvoja', smatra Vedriš.

Zaključuje da su se od sredine devedesetih porezne stope u Hrvatskoj povećale, a rokovi naplate znatno skratili, pa nije neočekivano to da se brojni mali poduzetnici danas žale da im je lakše, jednostavnije i jeftinije bilo poslovati u ratnim uvjetima.