Ukrajinska vojska stigla je prošlog tjedna u Veliku Britaniju kako bi započela obuku na samohodnim haubicama AS-90 kalibra 155 milimetara, o čemu je izvijestilo britansko ministarstvo obrane. Službeni London precizirao je da se Ukrajinci obučavaju za korištenje 30 samohodnih haubica koje su obećane Kijevu, no trenutno nije poznat točan broj vojnog osoblja koje će proći obuku i koliko će ona trajati.

Britanski ministar obrane Ben Wallace najavio je sredinom siječnja da će njegova zemlja donirati 30 samohodnih haubica AS-90, koje je tvrtka Vickers proizvela između 1992. i 1995. godine. Na korištenje britanskoj vojsci predano je ukupno 179 komada trenutno raspoređenih u dvije topničke pukovnije, a zamijenili su zastarjele britanske haubice tipa FV433 Abbot kalibra 105 milimetara, prve varijante američkih samohotki M109 kalibra 155 milimetara i vučene samohodne topove kalibra 155 milimetara tipa FH70.

Haubice AS-90, koje nose nadimak Hrabro srce (Braveheart), imaju cijev kalibra 155 milimetara i duljine 39 kalibara te se nalazi na vozilu s gusjenicama težine 45 tona, a pokreće ga Cumminsov dizelski motor od 660 konjskih snaga. AS-90 može 'potegnuti' do 55 kilometara na sat, a autonomija kretanja iznosi oko 370 kilometara. Jurišni topovi AS-90 zaštićeni su čeličnim oklopom debljine 17 milimetara, a razmak sustava od tla iznosi 40 centimetara te može prijeći vertikalne prepreke visine 75 centimetara, ali i rovove širine 2,8 metara.

Upoznavanje s najpouzdanijim tenkom na svijetu

Domet samohotki iznosi 24,7 kilometara s klasičnim streljivom, a korištenjem plinogeneratora ili raketnog potiska pogađa metu na udaljenosti od 32 kilometra. Brzina paljbe iznosi tri granate u deset sekundi ili šest granata tijekom jedne minute ako se koristi učestala paljba u trajanju od tri minute. Ako se koristi dugotrajna paljba, sustav ispaljuje dvije granate u minuti tijekom jednog sata.

Komplet se sastoji od 48 granata - 31 je smještena u kupolu dok se preostalih 17 nalazi u trupu - a posadu čini pet članova: zapovjednik, vozač i tri poslužitelja koji na raspolaganju kao sekundarno naoružanje imaju strojnicu L7 kalibra 12,7 milimetara. Inače, kupola AS-90 koristi se u proizvodnji poljskih samohodnih topova Krab, također u službi ukrajinske vojske.

Britansko ministarstvo obrane ranije je izvijestilo da se u toj zemlji otprije nalaze i ukrajinske posade koje se obučavaju na tenku tipa Challenger 2. Radi se o britanskom glavnom borbenom tenku koji je također dizajnirala i proizvodila tvrtka Vickers, reklamirajući ga kao najpouzdanijeg u svijetu. Osim Britanaca, koji imaju 227 borbena primjerka i 22 školska tenka, koristi ih Oman, čija vojska u svojem sastavu ima 38 komada.

Challenger 2 je opremljen topom L30A1 kalibra 120 milimetara, kojem je potrebno devet sekundi za okret od 360 stupnjeva. Kao streljivo koriste se kumulativno-razorne granate L31 dometa osam kilometara, koje su poprilično učinkovite u gađanju građevina i lakih oklopnih vozila, a tu su i granate s bijelim fosforom L34 te projektili L27A1, poznatiji kao CHARM3. Sekundarno naoružanje čine dvije strojnice kalibra 7,62 milimetra.

Sustav upravljanja paljbom sastoji se od termovizijske kamere, laserskog daljinomjera, balističkog računala i dodatne panoramske termovizijske kamere za otkrivanje ciljeva noću i u uvjetima smanjene vidljivosti. Paljbom se upravlja digitalno pomoću računala od dva 32-bitna procesora s podatkovnom sabirnicom koja ima kapacitet upravljanja s dodatnim sustavom poput digitalne mape bojnog polja. Ugrađeno je i osam panoramskih periskopa, među kojima je i onaj pasivni za noćnu vožnju.

Kraljičini husari kao nastavnici

Challenger ima tzv. sendvič oklop, čiji su detalji tajna, a pretpostavlja se da je riječ o dvostrukom oklopu. S obje strane kupole nalazi se po pet L8 dimnih kutija, a tenk može stvoriti dimnu zavjesu ubrizgavanjem dizelskog goriva u ispušni sustav. Posada je četveročlana i sastoji se od zapovjednika, topnika, punjača i vozača. Najveću brzinu na cesti od 60 km/h, a 40 km/h na poljskom terenu, osigurava Perkinsov dizelski motor od 1200 konjskih snaga.

Prema dostupnim podacima, ukrajinski tenkisti obučavaju se u bazi Lulworth te ih instruiraju pripadnici Kraljevske tenkovske pukovnije i Kraljičinih kraljevskih husara. Ranije je najavljeno da bi prvi Challengeri mogli stići u Ukrajinu do ožujka ove godine.

U Litvi je pak nastavljena obuka ukrajinskih vojnika na protuzračnom sustavu L70, što je potvrdilo litavsko ministarstvo obrane. U poruci se navodi da su glavni ciljevi tečaja priprema protuzračnog topa za borbu i uvježbavanje vještina uništavanja neprijateljskih aviona, helikoptera i bespilotnih letjelica. Litavski instruktori također obučavaju ukrajinsku vojsku za održavanje i manje popravke protuzračnih topova L70 kalibra 40 mm. Osim toga, ukrajinski su vojnici tijekom obuke s Litavcima usavršavali svoja taktička znanja i učili koristiti specijalna sredstva planiranja operacija.

Automatski top L70 razvio je švedski Bofors nakon Drugog svjetskog rata i usvojen je u službu švedske vojske 1951. Isporučivan je u inozemstvu i proizvodio se po licenci u šest europskih zemalja. Za navođenje se koristi elektrohidraulički pogon dok mu je domet u vis oko 4000 metara. Pri gađanju na ploveće ciljeve domet mu iznosi 12,5 kilometara, a u minuti ispaljuje 330 granata, čija je izlazna brzina 1021 metar u sekundi. Borbena kadenca, odnosno teoretska brzina gađanja, iznosi 330 granata u minuti.

Valja reći da je Litva dosad obučila Ukrajince za korištenje minobacača kalibra 60 milimetara te da su građani te baltičke države prikupili šest milijuna eura za radare koji bi ojačali ukrajinsku protuzračnu obranu.