Unatoč nastojanju države posljednjih desetak godina da kroz operativne programe pojača stočni fond kako bi bili konkurentni na tržištu kada postanemo članica Europske unije, u tome se nije uspjelo
Najlošije je stanje u svinjogojskom sektoru, te za dva tjedna ulazimo na to golemo zajedničko tržište s proizvodnjom svinja od samo 700.000 do 800.000 komada, što pokriva tek 30 posto domaćih potreba, odnosno to je dva i pol do tri puta manje u odnosu na prijeratno razdoblje, kada se proizvodilo oko dva milijuna svinja, piše Glas Slavonije
Poražavajući je podatak da je više od 60 posto hrvatske svinjogojske proizvodnje danas u rukama tri velika poljoprivredna sustava koji imaju zaokruženu cjelinu od proizvodnje prasadi do tovnih svinja. I dalje je prisutan veliki uvoz žive stoke smrznutog mesa i prerađevina što pokazuju podaci u tri mjeseca ove godine kada je uvezeno 175.135 svinja, što je gotovo 20 posto cjelokupne hrvatske proizvodnje.
Koncentracija proizvodnje svinja u nekoliko velikih poljoprivrednih sustava nije dobra što pokazuju primjeri iz susjednih razvijenih država gdje je poljoprivredna proizvodnja usmjerena prema malom i srednjem gospodarstvu.
Kod nas pak mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva od proizvodnje svinja odustaju, i to pretežito zbog preskupe hrane, otežane prodaje, niske otkupne cijene te nedovoljne pomoći države tom sektoru.
Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori - Županijskoj komori Osijek, napominje kako je nedavno na savjetovanju uzgajivača svinja u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Središnjeg saveza uzgajivača svinja potvrđeno da je stanje u svinjogojstvu teško i da ta stočarska grana nije spremna za EU.
'Trenutno u Hrvatskoj imamo 100.000 krmača, što je i do 50 posto manje nego prije nekoliko godina, kada se taj broj kretao između 180.000 do 200.000 komada.
Puno se sada očekuje od novih operativnih programa i korištenja sredstava iz ruralnog razvoja koje je na raspolaganju od 2014. godine, no prije toga treba napraviti ozbiljnu analizu i osigurati logistiku kako ne bi prošli kao prethodni programi. Kao dobar primjer može nam poslužiti Estonija, koja je jako dobro pripremila taj sektor prije ulaska u EU', kaže Nad.
Ozbiljne analize uključuju cijene koštanja proizvodnje, zaduženost po hektaru, pa čak i utrošak KS po jednom hektaru i tek kada se utvrdi dijagnozu stanja, kreće se u provedbu programa. To u Hrvatskoj nije nikada napravljeno.
Nad navodi kako se očekuje da će primjenom novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu stočarima biti omogućeno dovoljno poljoprivrednog zemljišta. Oni, naime, jedino mogu biti konkurentni ako imaju vlastitu hranu jer se pokazalo do sada da “svi koji su uzimali hranu za stoku iz vreće su propali”, odnosno oni koji su je, umjesto da je sami proizvedu, bili primorani kupovati.
Ulaskom Hrvatske u EU, tako su pred ono malo svinjogojaca što je ostalo veliki izazovi. S jedne strane bit će izloženi izravnom tržišnom natjecanju s tamošnjim, dobro organiziranim i opremljenim farmerima, a s duge strane hrvatsko tržište preplavit će jeftino visokosubvencionirano meso iz EU i drugih dijelova svijeta.
