Problem je što je teško odvojiti mit od činjenica jer potonjih baš i nema mnogo. Vladimir Vladimirovič Putin rodio se u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg) 1952. godine. Samo desetak godina prije taj je grad, braneći se pred armijom nacističke Njemačke, proživljavao jednu od najdužih i najrazornijih opsada u povijesti svjetskih ratovanja. Putinovi roditelji, Vladimir i Marija, preživjeli su tu 871-dnevnu traumu; Vladimir stariji kasnije se pridružio Crvenoj armiji i u jednoj bici bio je teško ranjen. Majka je pak bila blizu smrti od gladi u okupiranom velegradu koji je toliko stradavao od nestašica hrane da su neki počeli jesti mrtvace. U Lenjingradu je tijekom opsade izginulo do 1,5 milijuna ljudi – više nego u Staljingradu, više nego u Hirošimi i Nagasakiju. 

Iz te perspektive razumljiviji je namrgođeni patriotizam Vladimira Putina, sumnjičavost spram Zapada, pa i prezir spram zapadnjačkih pokušaja revizije povijesti (ruski povjesničari se, primjerice, protive interpretacijama po kojima je američko iskrcavanje u Normandiji 1944. godine bilo ključni trenutak za pobjedu u Drugom svjetskom ratu, smatraju da je posrijedi politizirano minimiziranje sovjetskih zasluga za slamanje Hitlera). 

O životu obitelji Putin u socijalnoj magli poratnog Lenjingrada malo se zna, pa taj dio Putinovog života okružuju brojni mitovi. Newsweek piše da je obitelj živjela u tipičnoj siromašnoj sovjetskoj komunalnoj zgradi, sa zajedničkom kupaonicom, u jednoj sobi od 20 kvadrata, no da su čak i u takvim uvjetima bili natprosječno imućni (imali su televizor i telefon). Newsweek piše da je to moglo biti zato što je Putinov otac radio za NKVD, ozloglašenu tajnu policiju koja je bila jedan od glavnih zločinačkih instrumenata tijekom staljinističkih čistki 30-ih godina prošlog stoljeća u kojima su stradali milijuni ljudi. No nije poznato je li Putin stariji stupio u NKVD za vrijeme, ili prije rata. 

Iz poratnog razdoblja datiraju legende o uličnim obračunima mladog Putina koje ponekad izgledaju kao sovjetska verzija hongkonških predaja o Bruceu Leeju. Čak i u autoriziranim biografijama postoje svjedočanstva da je budući šef države bio čest sudionik tučnjava i da je upravo u lenjingradskim dvorištima izgradio svoju uvjerljivu, žestoku retoriku i zastrašujući nastup. 

'Ako bi ga itko na bilo koji način uvrijedio, Volođa bi skočio na tog momka, izgrebao ga, izgrizao, iščupao mu šaku kose - učinio bi sve što treba da ga nitko na bilo koji način ne bi ponizio', riječi su jednog poznanika koje prenosi Newsweek. Tekst sadrži i priču u kojoj je Putin kao osmogodišnjak kraj jednog vlaka istukao dvojicu pijanih odraslih muškaraca koji su maltretirali ljude. 

Vrlo rano je počeo i s treniranjem borilačkih vještina: prvo s boksom, gdje su mu još kao osnovnoškolcu slomili nos, da bi zatim otkrio sambo ('samoobrana bez oružja'), sovjetsku borilačku vještinu nastalu spajanjem džuda i hrvačkih tradicija euroazijskih naroda.

Sport mu je učvrstio radne navike, maknuo ga s ulice i na neki način usmjerio prema karijeri koju je odlučio potražiti u KGB-u. Opaska 'zamislitedječakakojisanjadapostaneKGBovoficir, doksviostaliželebitikozmonauti' nije baš poštena jer sugerira da je posrijedi neki neobično poremećeni dječak, no u Sovjetskom Savezu poslije Drugog svjetskog rata špijuni su mogli biti uzori djeci slično kao što je to na zapadu mogao biti JamesBond: o njima su pisani besteleri, a na TV-u su se vrtjele akcijske serije. 

Kad je riječ o ljubavnoj strani Putinove ličnosti, biografima je zanimljiva priča njegove supruge Ljudmile o načinu na koji ju je zaprosio nakon, za sovjetske prilike, neobično dugog hodanja od preko tri godine:

'Jedne večeri sjedili smo u njegovom stanu, i on kaže: 'Draga prijateljice, dosad si već mogla shvatiti kakav sam. U osnovi nisam jako ugodna osoba.' I onda se stao opisivati: ne idu mu razgovori, zna biti grub, zna povrijediti moje osjećaje itd. Nije on dobra osoba za provesti život s njom. I nastavlja: 'Tijekom tri i pol godine vjerojatno si već odlučila.' Shvatila sam da vjerojatno prekida sa mnom. Odgovorila sam mu da jesam odlučila... Na što me je sa sumnjom u glasu zapitao: 'Doista?' Tada sam već definitivno znala da prekidamo. 'U tom slučaju', veli on, 'ja te volim i predlažem da se oženimo na taj i taj dan.'

Ostalo je poznatija povijest: 30-godišnji KGB-ovac oženio je Ljudmilu već tri mjeseca poslije prosidbe i par je završio u Istočnoj Njemačkoj - u Dresdenu, gdje je Vladimir radio, a Ljudmila je rađala i odgajala njihove dvije kćerkice. No Newsweek piše da su Putinovi špijunski dani bili mnogo dosadniji i beskorisniji nego što se danas zamišlja te da je budući energični predsjednik u tom trenutku čak prolazio kroz depresivnu fazu: prestao je trenirati i udebljao se. A Rusiju je napustio u drugoj polovici 80-ih, baš u vrijeme kada su glasnost i perestrojka počeli liberalizirati sovjetski imperij koji će se uskoro urušiti u teškoj socijalnoj i kulturnoj kataklizmi (taj dio je Putin već imao prilike vidjeti). Stoga mu se promjene iz 80-ih vjerojatno  nisu svidjele na isti način kao autorici knjige. No samo desetljeće nakon navodno neuspješne špijunske karijere, taj čovjek uspio se probiti do Kremlja, do čelne pozicije u svjetskoj velesili (i to kao jedan od najuspješnijih vladara u njenoj povijesti), pozicije koju nakon ožujskih izbora misli držati još barem šest godina.