Keesingia gigas, čiji je klobuk duži od 50 cm, vrsta je iz skupine meduza Irukandji koje obično nisu veće od nokta. Njezini ubodi mogu uzrokovati bol, mučninu, a u ekstremnim slučajevima i zatajenje srca.

Direktorica Marine Stinger Advisory Services, Lisa-ann Gershwin, koja ju je pronašla, kaže da je snimljena još 1980-ih, međutim prvi put ju je 2013. ulovio morski znanstvenik John Keesing po kome je dobila ime. Novu snimku napravio je John Totterdell iz organizacije za zaštitu morskih organizama MIRG

Znanstvenici vjeruju kako je moguće da meduza uobičajeno ima lovke kao i sve druge meduze no da ih odbacuje u samoobrani.

'Meduze uvijek imaju lovke... tako love svoju hranu', rekla je Gershwin. 'Mislim da ih vjerojatno ima i ova no da su igrom slučaja fotografirani i ulovljeni primjerci koji su ih odbacili', dodala je.

Meduze iz skupine Irukandji pronađene su u vodama koje se protežu od Melbournea i Kalifornije na jugu do Walesa na sjeveru. Šesnaest vrsta među njima ima toliko jak otrov da mogu izazvati tzv. sindrom Irukandji, a čak četiri žive u vodama Zapadne Australije.

Osim Keesingie gigas sve su vrlo malene - promjer im se kreće od pet do 25 milimetara. Imaju četiri lovke čija dužina može dosegnuti jedan metar. Za razliku od ostalih meduza, imaju žarne stanice i na klobuku, a ne samo na lovkama. Hrane se malim ribama.

Već i mala doza njihova otrova izaziva sindrom Irukandji koji može rezultirati cijelim nizom neugodnih pa i opasnih simptoma kao što su grčevi u mišićima, pečenje kože, glavobolja, mučnina, znojenje, povraćanje, povećan krvni tlak i broj otkucaja srca te psihološki efekt osjećaja neumitne smrti.

Istraživanja su pokazala da 'narodni lijek' ocat ne smanjuje posljedice uboda, već ih, naprotiv, pojačava. Simptomi mogu trajati satima pa čak i tjednima, a žrtvama je obično neophodna hospitalizacija. Posljedice se ublažavaju antihistaminicima, opijatima poput morfija i lijekovima za sniženje tlaka.

U Jadranu je za sada još uvijek najopasnija meduza tzv. morska mjesečina, Pelagia noctiluca. Ovi drevni želatinasti stanovnici oceana u posljednje se vrijeme nezaustavljivo šire svijetom, uglavnom nemaju prirodnih neprijatelja, a prijete ekološkim morskim sustavima i fondovima riba. Znanstvenici ističu da im u širenju pogoduju klimatske promjene te globalni promet velikih brodova i tankera.