Premda holivudskim filmskim produkcijama američka vojna strategija već desetljećima predstavlja izvor nepresušnog nadahnuća, novi cyber alati kojima se koristi Pentagon donose novi zamah u brisanju granica između filmske fikcije i realiteta.

Prema istraživanju Nature Newsa, Pentagon je u procesu intenzivnog razvijanja računalne društvene nauke, tzv. bihevioralnih algoritamskih modela i programa koju bi pomogli američkim vojnim snagama u konačnom svladavanju pobunjeničkih skupina. Još važnije od toga, složeni programi, koji su u stanju brzo obraditi gomile podataka, djelovali bi poput kakvog pouzdanog ratnog prognostičara s mogućnošću relativno egzaktne procjene ustanka ili sukoba u određenoj zemlji.

Kako se dakle razvija novo, cyber ratno umijeće? Prvi korak je u ekstenzivnom sakupljanju brojnih podataka s terena, imena, lokacija, odnosa među ciljanim metama. Potom se podaci ubacuju u kompjutorske programe koji ih kombiniraju s ekonomskim i kulturološkim parametrima buduće ratne zone da bi se izradio detaljni profil ciljane skupine, stupanj njezine organizacije i bihevioralni model.

Problematični rezultati

Rezultati kompleksne računalne operacije, čiji cilj može biti razotkrivanje skrivenog oružja ili potencijalna opasnost širenja 'neprijateljske' ideologije potom se šalje vojnim i obavještajnim snagama na terenu koje djeluju shodno poslanim dijagramima.

Konačan rezultat zvučao bi otprilike ovako: 'X zemlja ima Y šansi za građanski rat' ili 'Lokacija skrivenog oružja/pobunjenika je prema X postotku na Y lokaciji.'

Među citiranim programima najviše se spominju Organization Risk Analyer (ORA), Integrated Crisis Early Warning System (ICEWS) te Spatial Cultural Abductive Reasonig Engine (SCARE). A svi su navedeni programi i dalje u fazi 'intenzivnog razvitka'.

No iscrtani ratni model, koji neodoljivo podsjeća na scenarijski predložak kakvog filmskog blockbustera više nego na valjani vojni prosede, u praksi se pokazuje jako problematičnim. Poteškoće se pokazuju, kako u metodama tako i u samim rezultatima.

Primjerice, za ključne pojmove koje ulaze u računalne algoritme mogu se naći prorok Muhamed i određena koncentracije riječi 'raznijeti' po društvenim mrežama. Izvan ideoloških stranputica o trpanju bitnih i manje bitnih pojmova u kompjutorski program koji ih sve tretira s jednakim prioritetima, rezultati ne obećavaju.

Primjerice, sukobi u Sjevernoj Africi prošli su pored sofisticiranih radara Pentagona posve neprimijećeno, a niz podataka o mogućim lokacijama postavljenih bombi u Iraku, demantirale su snage na terenu. Ili su im previđene lokacije bile otprije poznate ili su se pokazale kao pogrešne.

Želje i mogućnosti

Korištenje novih alata također podiže niz zanimljivih pitanja, a ta su: hoće li vojne odluke odsad samostalno donositi kompjutorski programi ili će im ipak trebati ljudski korektiv? Ili čak nešto pragmatičnija pitanja poput: što mogu donijeti goleme količine podataka, bez jasnog uvida i kriterija, pored vojnih stručnjaka s terena?

Iako se učinkovitost računalnih modela predviđanja i simuliranja ratnih situacija često dovodi u pitanje od strane samih znanstvenika, Pentagonove rastuće investicije u razvijanje programa (prema nekim izvorima, tijekom 2011. uložit će se tridesetak milijuna dolara u nove računale programe, ne računajući paralelna istraživanja u privatnom sektoru) navele su mnoge znanstvenike da primire svoje inicijalne reakcije koje su uglavnom tretirale novi ratni model kao paraznanstveni i irelevantni fenomen.

No možda najdirljivija reakcija na neučinkovitost modela je stigla iz samog Ministarstva obrane SAD-a, od Kena Comera, zamjenika direktora obavještajne službe. Ona istovremeno svjedoči kako o nepomućenom povjerenju u superiornost vlastitih snaga tako i o očitom porazu na terenu, a glasi: 'Neprijatelj se dobro drži, bez računala, interneta, bez baze podataka – i bez nauke.'