Iako je, i nakon smrti supruga Mladena, imala doživotno pravo živjeti u njihovoj obiteljskoj kući u Grižanama, odlukom Damira Rukavine ovog je ljeta smještena u Dom u Lokvama. Formalni razlog njenog smještaja u Domu, kako je naveo crikvenički gradonačelnik, nemogućnost je brige Damira Rukavine za Nevenku Antonić, kao i činjenice da nije uspio pronaći osobu koja bi o njoj vodila 24-satnu brigu, na što se obvezao prilikom sklapanja ugovora.

Zbog obveze brige o Antonićima, Damiru Rukavini trebala je zauzvrat pripasti cjelokupna imovina te obitelji, prije svega 100-godišnja prilično vrijedna kuća Antonićevih u Grižanama.

No kako se, prema njenom mišljenju, Damir Rukavina o njoj nije brinuo ni približno na adekvatan način dogovoren kroz ugovor o uzdržavanju, Nevenka Antonić preko stranica našeg lista prije samo mjesec dana otvoreno je zatražila da je vrati u njenu kuću. Osim toga je htjela, kako je sama tvrdila, prekinuti ugovor s Rukavinom koji je i prije njene smrti na krajnje dvojben način postao vlasnik imovine po slobodnoj procjeni sigurno vrijedne oko milijun kuna. Na tragu njene odluke, odvjetnik kojeg je opunomoćila podignuo je tužbu za prekid ugovora.

U međuvremenu, Nevenka Antonić je preminula. 'Gradonačelniče Rukavina, imat ćete me na duši', tada je poručila s praga kuće u Grižanama gdje su je novinari Novog lista doveli na par sati samo da bi još jednom vidjela kuću u kojoj je živjela od 1952. godine. I njena nećakinja Ivanka Zaharija smatra da Rukavina Nevenku Antonić može imati na duši.

'Kako čovjek koji je dobio svu imovinu obitelji Antonić, a pritom se nije držao određenih uvjeta iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, može biti takav da starici od 82 godine ne ispuni zadnju želju pred smrt i ne omogući joj da još malo poživi u svojoj kući. Smjestio ju je u Dom u kojem je umrla od tuge, u samo par mjeseci ugasio se njen život. Nema sumnje da je dokrajčena obvezom boravka i života na mjestu gdje nije željela biti. U Domu je bila depresivna, slabo je jela, osjećala se loše i izdano od gradonačelnika koji se prestao o njoj brinuti u kući u Grižanama pa je, tvrdila je na prepad, smještena u Dom u Lokvama. Ta žena nije zaslužila ovako umrijeti. Samo je htjela još malo poživjeti u svojoj kući i tamo na miru umrijeti. Zato je tako tužno što joj je gradonačelnik Rukavina to onemogućio. I svi u Bribiru i Grižanama zgroženi su njegovim ponašanjem u ovom slučaju', priča Ivanka Zaharija.

'Ona je bila bolesna žena i prema preporuci liječnika trebala je 24-satnu medicinsku skrb koju sam joj omogućio u Domu u Lokvama. I zato nije zaslužila ovakav medijski tretman u prethodnom razdoblju. Jasno je da njeno zdravstveno stanje to nije moglo podnijeti', kaže Rukavina smatrajući da nema nijedan valjani razlog i potrebu za grižnju savjesti.