Najpoznatiji je po vlasništvu nad Mediasetom, najvećom televizijskom kućom u Italiji, te po angažmanu u talijanskoj politici, koji je započeo tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Bio je premijer Italije u tri navrata, od 1994. do 1995., od 2001. do 2006. i od 2008. do 2011. godine.

Od politike nije odustajao do kraja života te je i u poznim godinama bio politički aktivan. U dubokoj starosti doveo je svoju stranku Forza Italia do participacije u vlasti, a sam Berlusconi izborio se za mjesto u talijanskom Senatu, gornjem domu parlamenta. U Senat je ušao na izborima krajem rujna 2022. godine nakon deset godina zabrane obavljanja javnih dužnosti zbog presude za poreznu prijevaru.

Berlusconi je svoje senzacionalne povratke učinio svojim zaštitnim znakom u talijanskoj politici u posljednja tri desetljeća, koliko je bio aktivan na sceni. U gornji dom talijanskog parlamenta izabran je s više od 50 posto glasova potpore u sjevernom gradu Monzi, u kojoj bio vlasnik tamošnjeg nogometnog kluba.

Neuspješno se pokušao nametnuti kao kandidat za predsjednika početkom 2022. godine. Ipak, zbog brojnih kontroverzi kojima je obilježen nije mogao sakupiti širu podršku na političkoj sceni, nužnu za izbor na tu funkciju. Bio je sklon politički nekorektnom vokabularu u kojem nije prezao od seksizma i homofobije, a u posljednje vrijeme izazivao je zgražanje hvaleći ruskog predsjednika Vladimira Putina i opravdavajući agresiju Rusije na Ukrajinu.

Biografija mu je puna optužbi za korupciju, sukob interesa i raznih skandala koji se vežu za njegov osobni život. Protiv Berlusconija je podignuto više od 30 optužnica za razne prijestupe, uključujući korupciju, utaju poreza, krivotvorenje, prijevare, zlouporabu položaja i nezakonitu financijsku aktivnost. Neka suđenja još su uvijek u tijeku dok su druga riješena sudskim presudama.

Berlusconi je osuđen u nekoliko slučajeva i određeno vrijeme proveo je u zatvoru te u kućnom pritvoru. Najpoznatiji slučaj sudskog progona s kojim je bio suočen je tzv. Rubygate, u kojem je prvotno osuđen za kupnju seksualnih usluga od maloljetne prostitutke Karime el Mahroug, poznate kao Ruby.

Žalbeni sud je presudio da, iako je platio tinejdžerici za seks, nije bilo dokaza za to da je znao da je maloljetna. Skandal oko bunga-bunga zabava pridonio je Berlusconijevu padu s mjesta premijera 2011. godine, iako nije bio jedini razlog za to. Nastavak skandala Rubygate bilo je suđenje za podmićivanje svjedoka u zamjenu za šutnju oko angažmana maloljetnih prostitutki za razuzdane zabave koje je organizirao, no sud ga je u veljači 2023. oslobodio i tih optužbi u slučaju koji ga je pratio više od desetljeća.

Od usisavača do medijskog imperija

Berlusconi je rođen 29. rujna 1936. u Milanu. Karijeru je počeo prodajući usisavače, a usporedno je izgradio reputaciju kvalitetnog pjevača u noćnim klubovima na kruzerima. Diplomirao je pravo 1961. i zatim osnovao građevinsku tvrtku Edilnord. Deset godina kasnije pokrenuo je u Milanu lokalnu kablovsku televiziju Telemilano, a ona će s vremenom izrasti u najveće talijansko medijsko carstvo Mediaset. Njegova ogromna kompanija Fininvest danas kontrolira Mediaset, najveću talijansku izdavačku kuću Mondadori, dnevnik Il Giornale i desetke manjih poduzeća. Poslovno carstvo vrijedno mu je oko sedam milijardi eura, a njegova djeca - Marina, Barbara, Pier Silvio, Eleonora i Luigi - sudjeluju u njegovu vođenju.

Godine 1993. osnovao je političku stranku Forza Italia (Naprijed Italija), nazvanu po navijačkom pokliku. Može ga se nazvati pionirom populističkog političara. Već godinu kasnije bio je premijer, sklopivši koaliciju s postfašističkim Nacionalnim savezom i regionalnom Sjevernom ligom. Međutim rivalitet između koalicijskih čelnika i optužbe protiv Berlusconija za korupciju doveli su do pada vlade samo sedam mjeseci kasnije.

Sljedeće izbore izgubio je od Romana Prodija, ali se 2001. vratio na vlast, opet u koaliciji sa svojim starim partnerima. Nakon što je odradio puni premijerski mandat, kao prvi predsjednik vlade kojem je to uspjelo nakon Drugog svjetskog rata, ponovo 2006. gubi izbore od Prodija. Treći i zadnji put zasjeo je u premijersku fotelju 2008. godine, a iz nje ga je pomela gospodarska kriza, uz gore spomenuti skandal Rubygate.

Godine 2012. proglašen je krivim za poreznu prijevaru. Osuđen je na društveno koristan rad i zabranjeno mu je obnašanje javnih dužnosti do 2019. godine. Nakon još jedne presude iz 2015. činilo se da je njegova politička karijera gotova, no Berlusconi je vrlo brzo pokazao da je mačka s devet života.

Unatoč srčanom udaru, za koji je njegov liječnik rekao da ga je mogao ubiti 2016., i hitnoj operaciji crijeva 2019., karizmatični šoumen vratio se na političku scenu.

Iako mu je zbog kriminalnog dosjea zabranjeno obnašanje javne dužnosti, doveo je svoju stranku desnog centra Forza Italia do umjerenog izbornog uspjeha 2018. godine, a godinu kasnije, ukidanjem zabrane, osvojio je mjesto u Europskom parlamentu s pune 82 godine. Nakon izbora 2022. Forza Italia opet sudjeluje u vlasti, doduše kao najmanji od tri koalicijska partnera.

Često se žalio da je žrtva ljevičarskog talijanskog pravosuđa i svojedobno je izjavio da je u 20 godina imao 106 sudskih procesa te da se na sudu pojavio oko 2,5 tisuće puta. Pravni troškovi iznosili su mu, po vlastitoj procjeni, 200 milijuna eura.

Poznatog i po nizu netaktičnih izjava i gafova, Berlusconija je 2009. jedan od nezadovoljnika napao na ulicama Milana i udario ga u glavu, ali ga nije teže ozlijedio.

Od svog trijumfalnog ulaska u politiku Berlusconi je za Talijane bio utjelovljenje uspjeha, moći i novca, no s vremenom je bilježio i rekordnu nepopularnost te se od objekta divljenja pretvorio u predmet ismijavanja. Međutim opstao je na političkoj sceni, a mora mu se priznati da je obilježio posljednjih 30 godina talijanske politike kao nitko drugi.