Cibonin kompleks nekad je bio mjesto koje je vrvjelo životom, a danas izgleda otužno, zapušteno i poluprazno. Prije pet godina Grad Zagreb nagodio se s Košarkaškim klubom Cibona te je podmirio dugove kluba, a zauzvrat je preuzeo prostore u njegovu vlasništvu, koji se ubrzano prazne i sve su zapušteniji...
Početkom lipnja 2014. godine Grad Zagreb i KK Cibona okončali su višegodišnje natezanje sudskom nagodbom prema kojoj je Grad stekao vlasništvo nad tridesetak poslovnih prostora i desetak parkirališnih mjesta, procijenjenih na 43,1 milijun kuna, unutar Sportsko-poslovnog kompleksa Cibona, a s druge strane Grad je podmirio kredit kluba prema Zagrebačkoj banci od 28,6 milijuna kuna dok je preostalih 14,5 milijuna kuna bio dužan platiti u narednih šest mjeseci.
Cibona je, podsjetimo, izbjegla stečaj i završila u predstečajnoj nagodbi te su vjerovnici, umjesto 40 milijuna kuna, pristali da im se isplati 17 milijuna kuna, a zadnje rate dugovanja trebale bi biti otplaćene 2023. godine.
Preuzimanjem poslovnih prostora Grad je u ruke dobio vrijedne nekretnine u središtu, u kompleksu koji je bio šoping-centar davno prije nego što su oni početi nicati na obodima Zagreba.
Cibonin prolaz bio je mjesto koje je vrvjelo životom, a danas izgleda otužno, zapušteno i poluprazno.
Dvije kladionice, nekoliko kafića, dvije trgovine mješovitom robom, mjenjačnica, ljekarna, banka, fast food, sex shop, pekara, trgovina odjećom. Popunjeni prostori uglavnom su oni koji su bliži Savskoj i Ulici Florijana Andrašeca, a dio njih u vlasništvu je bivših igrača Cibone, zlatne generacije iz sredine osamdesetih. Ostatak prostora - zapušten je.
'Zatvoreno radi preuređenja' najčešći je natpis na koji se može naići, ali su toliko izblijedjeli da je jasno da od preuređenja još neko vrijeme neće biti ništa. Već neko vrijeme nema čak ni fan shopa Cibone.
'Tužno je ovo. Trebalo bi uložiti, dati malo svjetla, a sve je puno golubinjeg izmeta', kaže nam Leo Miler, vlasnik Milersa, trgovine odjećom na zapadnom ulazu u Cibonin prolaz.
Tu je, kaže nam, posljednjih godinu dana i zna biti dana u kojima ljudima nitko ne uđe u lokale.
'Srećom, ja sam dugo u ovom poslu i imam klijentelu koja zna gdje sam. Ne znam što bi se trebalo napraviti i kakav bi sadržaj trebao biti da se privuče ljude, ali ono što znam to je da prije svega treba uložiti u obnovu svega. Zna se tu skupiti smeća, a jedno vrijeme bilo je nepodnošljivo, i zapišano, pa kad je to izašlo u medijima, onda su se pojavili kao u Odredu za čistoću. Međutim, ne održava se sve to onako kako bi trebalo', smatra Miler.
Da je tome tako, uvjerili smo se i sami - razbacane kutije, išarani izlozi, golublji izmet na svakom koraku, a na pojedinim mjestima voda je probila i pronašla put do passagea. Ljudi više nema nego ima, a i oni koji su tu ne zadržavaju se, nego prođu na drugu stranu ulice.
Jedan od razloga za to što ima malo ljudi prazan je toranj u kojem je do prosinca 2017. bilo sjedište Agrokora. A on je, poput Cibone, završio u predstečajnoj nagodbi.
Još prije tri godine gradonačelnik Milan Bandić objašnjavao je kako su lokali prazni zbog krize koja je svima pokucala na vrata, ali da će se, kad izda nalog, krenuti naprijed i da onda nema u rikverc. Nalog, sudeći po viđenom, još nije izdan i prolaz stoji u leru.
Dvorana i toranj
Kompleks 'Cibona' (toranj, dvorana, prolaz) izgrađen je u rekordnom roku. Gradnja je započela u travnju 1986. godine, a dvorana je službeno otovrena 30.lipnja 1987. godine. Dvorana je u početku je nosila ime Sportski centar Cibona, a 4. listopada 1993. godine preimenovana je u Košarkaški centar Dražen Petrović. Toranj je pak uglavnom bio prazan do 1990. U njemu je prvo je bio dom poduzeća Astra, a krajem 1999. godine 14 katova kupio je Ivica Todorić za Agrokor koji se uselio 2000. godine, a sve do 2010. kupovao je prostorije unutar nebodera.