Popis 30 hrvatskih branitelja s područja Siska koji bi trebali biti uhićeni i ispitani zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina 1991. i 1992. godine dobio je ovih dana Vencel Čuljak, dopredsjednik Hrvatske straže - nacionalne stranke, suorganizatora prosvjeda pred osječkim zatvorom zbog uhićenja Đure Brodarca, Vladimira Milankovića i Drage Bošnjaka.

Obračun širih razmjera s akterima mračne strane Domovinskog rata mogao bi početi u Istri, odakle je u Sisak 1991. godine stiglo tridesetak pripadnika Handžar divizije koje se smatra odgovornima za masovne egzekucije, protuzakonita odvođenja i zatvaranja, mučenja, progone i pljačku sisačkih Srba. Kao jedinica specijalne policije bili su, poput domaćih Vukova koje se također povezuje s ratnim zločinima, u sastavu PU sisačko-moslavačke na čijem je čelu bio pokojni Đuro Brodarac, dok je djelatnim i pričuvnim postrojbama zapovijedao Vladimir Milanković.

Njih su dvojica uhićeni 20. lipnja zbog zapovjedne odgovornosti za ubojstva 31 te protuzakonitog zatvaranja i zlostavljanja 38 civila. Istražitelji su o tomu prikupili detaljne podatke, a svakodnevno dolaze i do novih informacija o okolnostima masovnih likvidacija. Na širem području Siska je, prema dostupnim podacima, ubijeno čak 611 hrvatskih građana pretežno srpske nacionalnosti, a iz izvora bliskih istrazi saznajemo da su već i dosad prikupljeni dokazi dovoljni za podizanje optužnice.

Zločinci uživali političku zaštitu

Zbog iznenadne smrti Đure Brodarca u osječkom pritvoru, postupak protiv njega neće se pokretati. No, Brodarčevu će ulogu u sisačkim ratnim zločinima nesumnjivo rasvijetliti preostala dvojica pritvorenika i ostali koji će im se na suđenju pridružiti, a budući da pokojni bivši načelnik PU-a više ne može odgovarati, svakako će se pred istražnim organima pojaviti i novi izazov, a to je da osujete i moguće prebacivanje dijela vlastite odgovornosti osumnjičenika na pokojnog Brodaraca.

Iako je Milanković zbog određivanja 30-dnevnog pritvora dva tjedna štrajkao glađu, sisačkim pritvorenicima to nije omogućilo obranu sa slobode, iz kućnog pritvora, kako su tražili njihovi odvjetnici, pa će podizanje optužnice dočekati u osječkom zatvoru. Suca istrage čeka golem posao jer za preostalih pet i pol mjeseci mora ispitati tristotinjak svjedoka s područja Siska, koji će zbog neučinkovitosti lokalnog pravosuđa putovati u Osijek.

Ako su tamošnji istražitelji i državni odvjetnici zbog nedostatka političke volje proteklih dvadeset godina odbijali procesuirati najmasovniji ratni zločin u Domovinskom ratu, danas kada je hrvatsko pravosuđe izloženo monitoringu članica EU-a radi utvrđivanja spremnosti pristupanja Hrvatske Europskoj uniji i kada glavni haški tužitelj Serge Brammertz traži od EK da pritisne Hrvatsku kako bi optužila odgovorne za to, suočavanje s najsramnijim epizodama u doba stvaranja države više se ne može odgađati. A najstrašnije nije samo to što su ratni zločini nad civilima počinjeni pod nadzorom vodećih lokalnih političara, nego i što su zločinci sve dosad imali političku zaštitu od kaznenog progona, pa institucije pravne države u tome dijelu nisu funkcionirale.

Iako je svojedobno bivši predsjednik Vrhovnog suda, Vjekoslav Vidović, upozorio državni vrh na zločine u Sisku i zatražio pokretanje istrage, njegovi su zahtjevi ignorirani, a on je morao podnijeti ostavku. Zato danas pitanje koje će tresti političku pozornicu više nije ono hoće li Brodarčeva obitelj tužiti državu zbog njegove smrti jer mu Državno odvjetništvo nije omogućilo obranu iz kućnog pritvora, nego tko će sve i na kojoj razini odgovarati za zataškavanje sisačkih ratnih zločina i što će biti s naknadama obiteljima ubijenih, zlostavljanih i prognanih građana RH, kada se utvrdi da su za to odgovorne regularne hrvatske policijske i obrambene postrojbe.

Mediji su objavljivali…

Budući da protiv odgovornih (osim četvorice počinitelja koje je predsjednik Tuđman abolirao 1993. godine) nije bilo kaznenog progona, postupke za naknadu štete rođaci ubijenih u pravilu su gubili i morali su plaćati visoke sudske troškove, neki i do 75.000 kuna!

Zbog članka iz 1998. godine o ratnim likvidacijama više od stotinu srpskih civila u Sisku, mjesečnik Hrvatska ljevica i odgovorni urednik Stipe Šuvar kažnjeni su s 50.000 kuna koje su morali isplatiti Ivanu Bobetku, šefu tadašnjeg Kriznog štaba u Sisku. O tim su zločinima pisale i druge hrvatske novine, pa je pripadnik sisačke specijalne policije Nacionalu ispričao sljedeće:

'Njihov tadašnji zapovjednik Ekrem Mandal bio je izravno povezan s Vladimirom Milankovićem i oni su odgovarali isključivo Brodarcu. Za odvoženje i likvidaciju srpskih civila koristili su jedan stari bijeli Volkswagenov kombi. Tim su vozilom odlazili po ljude ranije označene na popisima napravljenima u policijskom zapovjedništvu. Ti bi civili isprva bili pokupljeni i prebačeni u podrum zgrade u sklopu Jodnog lječilišta, gdje su bili ispitivani i mučeni. Nakon što bi ih odvezli, povezali bi ih žicom i potom žive bacili u obližnju rijeku Savu. (…) Bio sam prisutan kada su se Mandalovi ljudi jednom prilikom dovezli i hvalili ratnim plijenom. U stražnjem dijelu kombija nalazila se velika količina zlatnine.'

U intervjuu za Jutarnji list Muhamed Kličić je za novac nudio informacije o tomu tko je ubio tada 18-godišnju Siščanku, Ljubicu Solar.
Ljubica Solar ubijena je snajperom marke Steier austrijske proizvodnje, a okidač je povukao pripadnik jedinice Vukovi. Nije ubijena s nasipa, kao što se misli, iako su tamo našli neke čahure, nego iz zgrade policijske stanice u Sisku. Za to ubojstvo su saznali i prvi ljudi sisačke policije Đuro Brodarac i Vladimir Milanković. Jedan od njih je, kad je doznao što se dogodilo, opsovao i rekao: Niste to trebali napraviti', rekao je Kličić.

Damir Kajin je za Nacional izjavio da je čuo kako je Mandal preminuo i dodao:
'Međutim, istina o njegovoj ulozi u Domovinskom ratu morala bi se rasvijetliti jer se samo tako može očistiti ljaga s ostalih Istrana koji su časno sudjelovali u Domovinskom ratu.' Potom se u Glasu Istre javio predsjednik pulskog ogranka SDA, Kemal Velagić, rekavši da zločine Handžar divizije nisu činili Bošnjaci, nego pripadnici kriminalnog miljea unutar te jedinice.