Ni samo gledanje nije više besplatno u pojedinim općinama i gradovima u Hrvatskoj. Upravo to, gledanje, odnosno uvid u dokumente, pa i one najbanalnije koji moraju biti javno dostupni u bilo koje doba poput općinskih statuta i poslovnika, naplaćuju općine Štitar, blizu Županje, Končanica blizu Bjelovara i sam Grad Bjelovar
Dakle, građanin koji zatraži uvid u statut ili poslovnik općine Končanica ili Štitar kada dođe u prostorije općine te će dokumente i dobiti na uvid, ali će samo njihovo gledanje u općinskoj kancelariji platiti 50 kuna, piše Novi list. Končanica je u toj odluci bila i maštovita pa ima skalu cijena: 50 kuna za one koji ne žive na području općine, a ako žive na području općine onda plaćaju povlaštenu cijenu od 20 kuna. Drugim riječima, općina Končanica diskriminira cijenom one koji ne žive na njenom području. Grad Bjelovar je liberalniji i nešto manje nesklon korisnicima od navedenih općina. On ne naplaćuje uvid u sve, nego samo u dokumente koji su nastali prije 1994. godine.
Do tih je podataka došao GONG provodeći svoje istraživanje o otvorenosti i transparentnosti rada općina i gradova, odnosno o tome koliko provode Zakon o pravu na pristup informacijama. No, to nije jedina financijska zapreka koja se postavlja građanima koji žele ostvariti svoje pravo na pristup informacijama. Općine Štitar i Končanica u svoje odluke o ustrojavanju kataloga informacija imaju ugrađenu i cijenu za fotokopiranje traženih dokumenata. Na to (naknadu stvarnih troškova izrade kopija) one imaju pravo, ali je upitna cijena. Općina Štitar naplaćuje 1,5 kunu po stranici formata A4, a Končanica jednu kunu. O svemu tome obaviješten je i Središnji državni ured za upravu i on je zatražio od Štitara, Končanice i Bjelovara da ih izvijeste o pravnoj osnovi naplate samog uvida u dokumente i određivanja cijene fotokopiranja koja je barem dvostruko viša od cijene koju naplaćuju firme koje se bave fotokopiranjem.
U Gradskoj vijeću Bjelovara kazali su da nikad nikome nisu naplatili ni uvid u dokumente ni izradu fotokopija, piše Novi list. Činjenicu da prema vlastitoj odluci mogu naplaćivati 50 kuna za dokumente starije od 1994. godine objasnili su činjenicom da su mnogi dokumenti iz tog razdoblja u Državnom arhivu, pa mogu imati određene troškove u pribavljanju kopije. No, naveli su i da će sve što bi trebalo biti popravljeno, pa i sporna odredba, i biti popravljeno.
