U tekstu novinar Sergej Ponomarev i politolog Petri Kuličenko slažu 'poslijeratnu strukturu Ukrajine'. Mišljenje je da Ukrajine kakva je do sada bila više neće biti i da je neizbježno precrtavanje političke karte. Režimski list navodi tri scenarija i to kako bi Ukrajina trebala izgledati nakon operacije 'demilitarizacije i denacifikacije'.

Optimističan je plan za Ruse da Ukrajina ostane na sadašnjoj veličini, uz gubitak Donecka i Luhanska unutar njihovih administrativnih granica. Država bi uz određene gubitke održala svoj međunarodni subjektivitet.

U tekstu se navodi da bi novoizabrana Vrhovna Rada Ukrajine trebala službeno priznati da Krim pripada Rusiji i nezavisnost Donbasa te uvesti u ustav odredbu o neutralnom i izvanblokovskom statusu vlasti, odbijanju nuklearnog oružja, pa čak i izručenju ratnih zločinaca na zahtjev Ruske Federacije, kao i regulirati položaj ruskog jezika kao drugog državnog jezika. Kada bi se to provelo, svi ciljevi ruske 'specijalne operacije' bili bi ostvareni.

No autor dalje navodi da bi nacionalisti koji su navikli rješavati probleme na trgovima mogli izaći iz podzemlja, a onda će sve odluke i garancije postati jeftinije od papira na kojem su ispisane. List piše, kako je prenio Danas.rs., da ovakva Ukrajina - desetljećima sakupljana od teritorija otrgnutih od Rusije - ne može ostati ujedinjena.

Realan plan je, kako vjeruju, podijeliti Ukrajinu na nekoliko dijelova. List piše da je to možda najbolje 'rješenje problema'. Može se provesti stvaranjem u prvoj fazi, po analogiji s Donjeckom Narodnom Republikom i Luganskom Narodnom Republikom, nekoliko formalno nezavisnih republika zasnovanih na pretežno ruskim govornim područjima povijesne Slobožanščine i Novorusije – a to se odnosi na Harkiv, Dnjipropetrovsk, Zaporižja, Herson, Mikolajiv i Odesu.

U drugoj etapi, na kongresu ujedinjenja narodnih predstavnika, s DNR-om i LNR-om, kao i Pridnjestrovljem, područjem Moldavije koje desetljećima drže proruski pobunjenici, mogu proglasiti stvaranje nove, nezavisne države u bliskim savezničkim odnosima s Ruskom Federacijom – Novorusije.

Vjeruju da će se po ekonomskom i znanstveno-tehničkom potencijalu takva moć pokazati vrlo, vrlo održivom, ukazuje se u tekstu.

Ostatak sadašnje Ukrajine podijeljen je na dvije relativno male države – užu Ukrajinu (Malu Rusiju) na zemljama tzv. Kozačkog Hetmanata ili Zaporoške Republike 17. stoljeća (sada su to zemlje Kijevske, Sumske, Žitomirske, Kirovogradske, Poltavske, Černigivske i Čerkaške oblasti) i Zapadne Ukrajine (Galicija i Volin) kao dio sadašnjeg Lviva, Ivano-Frankivska, Volinja, Ternopilja, Hmeljnicke i Rivne oblasti. U ovom slučaju sudbina Zakarpatja i Bukovine (Černjivecka oblast) nije sasvim jasna, ali će najvjerojatnije pasti pod potpun ili djelomičan protektorat, respektivno, Mađarske i Rumunjske.

Najradikalniji plan je nestanak Ukrajine, a to je moguće ako kolaps zemlje nakon 'specijalne operacije' postane nepovratan i potpuno nekontroliran. U ovom slučaju, tvrdi se, mogu se javiti jake centripetalne tendencije u Novorusiji i Maloj Rusiji, a ovi teritoriji jednostavno će ući u Rusiju kao republike, teritoriji i regije.

Rumunjska i Mađarska moći će polagati pravo na Bukovinu i Zakarpatje, a Poljska na šest zapadnih oblasti, u čijem su sastavu bile do 1939.

Moskovski list potom iznosi drugo mišljenje, ono politologa Kuličenka, koji smatra da je pitanje Donbasa i Krima riješeno. Ovaj politolog blizak Kremlju smatra da će prvo doći do transformacije sadašnje unitarne države u federaciju sa širokim pravima za regije, sve do mogućnosti veta na posebno važne vanjskopolitičke odluke, kako je i bilo predloženo Minskim sporazumima.

Kako se ovo može dogoditi? Ruski stručnjak smatra da će prvo Zelenskij i njegova pratnja pobjeći iz zemlje i stvoriti vladu u egzilu. U međuvremenu, vlast pod kontrolom Moskve uspostavila bi se u Kijevu za prijelazno razdoblje.

Politolog dodaje da možda postoji nekoliko opcija. Egzotičnom su nazvali mogućnost da se Viktor Janukovič vrati na vlast u Kijevu. Janukovič je, također, po mišljenju ovog ruskog politologa jedini legalno izabrani predsjednik koji je svrgnut uslijed oružanog puča. Ili će se stvoriti privremeno vijeće nacionalnog spasa (njegova analogija postoji u Moskvi već nekoliko godina) – na čijem čelu je, npr., bivši premijer Ukrajine Nikolaj Azarov, ili jedan od bivših čelnika projekta Novorusije, Oleg Carev, a ima i drugih kandidata. I tek onda, poslije nekog vremena – u roku od godinu, dvije – održali bi se izbori, nakon čega bi se vlast prenijela na legalno izabranog predsjednika i Vrhovnu Radu.

Zapad, priznaje Kuličenko, nikada neće priznati takvu Ukrajinu. U ovoj situaciji, ističe, nije jasno što učiniti sa zapadnom Ukrajinom, uporištem Stepana Bandere, gdje ga slave kao heroja. Ali to je posao, kaže, nove ukrajinske vlade i njenih novih sigurnosnih agencija.