Dragan Čičić poslovni je čovjek koji je upravljao dijelom naftnog biznisa u tzv. Republici Srpskoj Krajini. Nakon Oluje, Čičić je otišao u Srbiju i uključio se u rad JUL-a, stranke Miloševićeve supruge Mire Marković te nastavio poduzetnički rad i razvoj svoje tvrtke u Kraljevu. Nakon izbacivanja iz te stranke, 2000. godine svoje poslove većinom seli u BiH, a ubrzo i u Hrvatsku, gdje ga lokalni političari, ali i određene državne strukture, objeručke prihvaćaju.

Godine 2002. pokreće proizvodnju plastičnih folija u rodnoj Petrinji te vrlo brzo uspijeva dobiti kredite za taj projekt. Novac dobiva potkraj godine unatoč blokadi računa same tvrtke, a ostaje nejasno je li novac uopće uplaćen na račun Drvoplasta. HBOR mu krajem 2004. otkazuje kredit jer je otkriveno nenamjensko trošenje.

Tvrtka odlazi u stečaj, a dio strojeva, kupljenih sredstvima Hrvatske banke za obnovu i razvoj, mjesto nalazi u Čičićevoj tvrtki u Kraljevu. Protiv Dragana Čičića i njegove supruge Đurđice DORH je podnio i kaznenu prijavu zbog gospodarskih malverzacija, a on traži zaštitu od Sanadera ističući da je žrtva političkog progona, piše Večernji list.

Čičić je financirao srpsku pobunu u Petrinji te je bliski suradnik Milana Martića. Nedaleko od njegove vikendice pronađena je masovna grobnica s tijelima ubijenih Hrvata.