Mislilo se da je sva hrvatska “sentimentalna” zlatnina prodana na vrhuncu ekonomske krize 2012. kada je, poglavito u Austriju i Italiju, izvezeno oko 6,4 tone za 179,7 milijuna eura ili 1,37 milijardi kuna (od 2011. do 2014. za čak 3,4 mlrd. kuna!), no da se tom “valutom” za crne dane ponovno itekako dobro trguje, govore i neslužbene brojke DZS-a kako smo u samo prva tri mjeseca ove godine izvezli 646 kilograma nemonetarnih “otpadaka” i lom-zlata, šipki, žica, ploča, limova, zlata u obliku praha i presvučenog platinom... u vrijednosti od 33,1 milijun eura ili 251,6 milijuna kuna.

To je tek nešto manje nego u cijeloj pretpandemijskoj 2019. kad je izvezena gotovo tona zlata za 40 milijuna eura, a nakon što su krenuli strah i neizvjesnost zbog koronakrize preklani je u otkupnim stanicama zlatarskih kuća završilo 1,43 tone u vrijednosti od 68 milijuna eura, lani više nego dvostruko – 3,42 tone za 85,7 milijuna eura ili 651 milijun kuna.

Topi li se s lom-zlatom hrvatskih građana i novac iz čarapa i madraca, oko 25 milijardi kuna čiste ušteđevine koja nije povjerena bankama, znat će se do kraja ove godine kad ugledaju svjetlo dana zbog automatske konverzije u euro. No, dok se siromašniji teško opraštaju od zlatnih križića, pločica i drugih privjesaka, prstenja, lančića, pa i obiteljskih zlatnika s obzirom na sve veće troškove života i sve veću zaduženost – boljestojeći, možda i mudriji – osim u nekretnine, sve više ulažu u investicijsko zlato.

Otkupna cijena grama lom-zlata kreće se, naime, od stotinjak kuna do gotovo 500 kuna kad je riječ o pločici investicijskog zlata, koja ima udio zlata od 99,99 posto.

Davor Žic, izvršni direktor marketinga Auro Domus Grupe, jedne od najvećih hrvatskih kuća specijaliziranih za trgovinu zlatom, kaže kako je pandemija imala znatan utjecaj na rast interesa građana za otkup zlata, u toj mjeri da je količina otkupljenog zlata u drugom dijelu 2020. (nakon lockdowna) u odnosu na isto razdoblje 2019. gotovo udvostručena, piše novinarka Večernjeg lista Jolanda Rak Šajn.