Jedan od razloga za to je, prema njegovu mišljenju, pretjerana usredotočenost svih strana na uvjete za narednu injekciju likvidnosti, a nedovoljno na viziju kako se Grčka treba oporaviti i održivo razvijati.

'Ako želimo izaći iz sadašnje slijepe ulice, moramo razmotriti mogućnost zdrave grčke ekonomije', ističe Varufakis.

Prema njegovim riječima, održiv oporavak zahtijeva sinergične reforme koje oslobađaju znatan potencijal zemlje, uklanjajući uska grla u nekoliko područja: u produktivnom investiranju, kreditnim odredbama, inovacijama, konkurentnosti, socijalnoj sigurnosti, javnoj administraciji, pravosuđu, tržištu rada, kulturnim proizvodima i, na kraju, ali ne najmanje važno, u demokratskom upravljanju.

Sedam godina dužničke deflacije, pojačane očekivanjem vječite štednje, desetkovalo je privatne i javne investicije te primoralo anksiozne, krhke banke da prestanu odobravati kredite, navodi Varufakis u tekstu koji je objavio dnevnik Danas u suradnji s Project Syndicateom.

Budući da vladi nedostaje fiskalni manevarski prostor, dok su grčke banke opterećene nekvalitetnim zajmovima, važno je mobilizirati preostalu aktivu države i deblokirati val bankarskih kredita prema zdravim dijelovima privatnog sektora.

Kako bi obnovili investiranje i kreditiranje do razina konzistentnih s ekonomskom drugom kozmičkom brzinom, Grčkoj će, kaže on, biti potrebne dvije nove javne institucije koje će raditi rame uz rame s privatnim sektorom i europskim institucijama: razvojna banka koja će upregnuti javna sredstva i 'loša banka' koja će bankarskom sustavu omogućiti da se spasi od svojih nekvalitetnih sredstava te da obnovi odljev kredita profitabilnim, izvozno orijentiranim tvrtkama.

Varufakis smatra da će zadatak jačanja socijalne sigurnosti biti dovršen sjedinjavanjem mirovinskih fondova, priljevom doprinosa kao posljedicom rasta zaposlenosti i ponovnim formalnim zapošljavanjem radnika prognanih u neformalnost brutalnom deregulacijom tržišta rada tijekom mračnih godina nedavne prošlosti.

Lako se može zamisliti snažan, naveo je on, oporavak Grčke na temelju ove strategije. U svijetu ultraniskih zarada Grčka bi bila doživljena kao sjajna prilika, održavajući stabilan tok stranih direktnih investicija. Ali zašto bi se ovo razlikovalo od priljeva kapitala u periodu prije 2008. koji je ubrzao rast financiran zaduživanjem? Može li još jedna makroekonomska Poncijeva shema zaista biti izbjegnuta?

U eri rasta Poncijevog stila komercijalne banke kanalizirale su priljev kapitala u pomamnu potrošnju, a država u orgije sumnjivih nabavki i otvorenu raskalašenost. Kako bi osigurala da ovaj put bude drugačije, Grčka treba reformirati svoju socijalnu ekonomiju i politički sustav. Stvaranje novih balona nije razvojna ideja naše vlade.

Nasuprot tome, razvojna banka bi ovoga puta predvodila distribuciju oskudnih domaćih resursa u selektivno produktivno investiranje. To bi obuhvatilo početnike, IT kompanije koje koriste lokalne talente, mala i srednja poduzeća u organskoj poljoprivredi, izvozno orijentirane farmaceutske kompanije, napore da se privuče međunarodna filmska industrija na lokacije u Grčkoj, obrazovne programe koji koriste prednosti grčkih intelektualnih proizvoda i povijesna mjesta bez konkurencije.

U međuvremenu, grčke regulatorne institucije pažljivo bi nadgledale prakse komercijalnog kreditiranja dok bi prikočeno zaduživanje spriječilo našu vladu da se prepusti starim, lošim navikama osiguravajući to da naša država više nikad ne sklizne u primarne deficite.

Karteli, antinatjecateljsko fakturiranje i birokracija, koja je državu tradicionalno pretvarala u javnu napast, uskoro će shvatiti da im je naša vlada najgori neprijatelj.

Prepreka rastu u prošlosti bila je nesveta alijansa oligarhijskih interesa i političkih partija, skandalozne raskalašenosti, klijentelizma, permanentno slomljenih medija, pretjerano prilagodljivih banaka, slabih poreznih vlasti i podčinjenog, plašljivog pravosuđa. Jedino svijetla točka demokratske transparentnosti može ukloniti ovakve smetnje; naša vlada je odlučna da joj pomogne potpuno zasjati, napisao je Varufakis u autorskom tekstu koji je objavio dnevnik Danas.