Paolo Gabriele, iako je u improviziranom vatikanskom zatvoru gdje od petka leži, tek sada postaje pravi problem sigurnosti za vrh Katoličke crkve. Ne samo zato što je punih šest godina, do uhićenja 23. svibnja 2012, imao prilike iz prve ruke spoznavati najveće Papine i Crkvene tajne, a povjerljive dokumente, po vlastitu priznanju, od početka 2010. fotokopirati i davati, koliko je poznato (možda je više ljudi u pitanju) novinaru Gianlugiju Nuzziju (koji je potom objavio knjigu 'Njegova Svetost – Tajna pisma Benedikta XVI'), ni zbog toga što je doveo do VaticanLeaksa, najveće provale tajni u modernoj povijesti Crkve, ni zbog toga što je priznao krivnju, ali nije iskazao pokajanje (uvjet da bi ga Papa pomilovao), već zato što sa sobom nosi ogromne tajne.

Vatikanska policija će kontrolirati bivšega Papina sobara neko vrijeme, zapravo, kazna će de facto biti umanjena za vrijeme provedeno u pritvoru, pa Gabriele teoretski može postati slobodna osoba već za 13 mjeseci, uz pretpostavku da ga Papa ne amnestira, što je pak vrlo vjerojatno da će se dogoditi, ali, što će biti nakon toga? Papin glasnogovornik, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, isusovac o. Federico Lombardi, o ovom i s tim povezanim pitanjima je kazao: 'Iskreno, ne znam.'

Naime, vrlo brzo bi Gabriele mogao opet slobodno hodati i vatikanski dužnosnici moraju smisliti neku strategiju: ako ga se dodatno kazni tako što će mu biti zaplijenjena imovina ili mu se oduzme državljanstvo (bivši je sobar državljanin Italije ali i Vatikana), ili ga se na neki način dodatno šikanira, a vatikanski dužnosnici su već pokazali da misle da nije pametno ići u tom smjeru (tvrdi se da su utjecali na sud kako mu se ne bi dosudila i doživotna zabrana rada unutar Vatikana), ako ga se jednostavno baci izvan vatikanskih zidina, gdje će žigosan pasti u kolotečinu talijanskih nezaposlenika i siromaha, čovjek bi lako mogao pasti u napast da inkasira vrijedne tajne koje posjeduje.

Ukratko, u Vatikanu nemaju pojma što učiniti s 'Paolettom', kako su ga zvali ukućani i bliski ljudi u Papinim odajama. Gabriele je djelovao da bi 'počistio Crkvu koja je korumpirana, koja je uzdrmana borbama za vlast (Benedikt XVI. je star i bolestan čovjek), ali i kako bi zaštitio Papu', za kojeg je tvrdio da je 'izmanipuliran' i 'dezinformiran'.

Zaključak vatikanista stoji: Papa je sve usamljeniji (kao i njegov sada debelo kompromitirani osobni tajnik, msgr. Georg Gänswein, pred čijim je nosom Gabriele izveo sve manevre zbog kojih je osuđen) i okružen je vukovima. A bivši je sobar mlad (43), povrijeđen, i u posjedu potpune istine, ne one sa suđenja, nego vlastite – istine koja vrijedi mnogo, ali mnogo novca. A vani ga očekuje vojska onih koji su spremni taj novac platiti.

I to je veliki problem. Jer, ne treba biti doktor nauka da se zaključi, na temelju tijeka istrage i kaznenog procesa, kako je cilj u kuriji bio da se Gabrielea osudi za utaju dokumenata, ali i da se zataška pozadina slučaja. Prvo će brzo proći, a drugo je u pitanju. Gabriele, naime, zna, među inim stvarima, zašto je istoga dana kada je uhićen, naprasno smijenjen direktor tzv. Vatikanske banke (Istituto per le opere di Religione – IOR), Gotti Tedeshi, za kojeg se tvrdi da je sudjelovao u pranju novca, ne samo Crkvenog. Tko je prao novac, koliko, za koga...?

Sveta Stolica je uvijek, manje više, znala zataškati velike afere, pa i ubojstva unutar vatikanskih zidina, kao što je zataškala istragu trostruka ubojstva u prostorijama Švicarske garde 1998. Naime, što se zaista dogodilo u Vatikanu 4. svibnja 1998. godine? Je li mladi desetar Cedrik Tornaj (23) 'poludio', pa je, nakon dvostrukog ubojstva zapovjednika i njegove supruge, kako se tvrdilo, sebi oduzeo život, ili je to učinio neko drugi, pa onda ubio i njega? Je li istina da je šef Papina osiguranja, pukovnik Alojz Esterman (44), čovjek koji je znao sve tajne, pa i seksualne afere najuglednijih stanovnika Vatikana, nekad bio agent zloglasnog Stasija? Ali hoće li znati spremiti tajne koje je Gabriele ukrao s Papina stola, veliko je pitanje. Uostalom, novinari i dalje kopaju nakon onoga što je bivši Papin sobar dao, ne za novce, već 'iz ljubavi prema Papi i Crkvi'.

U trenutku u kojem je Katolička crkva diljem svijeta predmet žestokih kritika zbog svojih skandala: pedofilskih svećenika, homoseksualnih biskupa, časnih sestara koje muče djecu, redovnika koji trguju s mafijom i trgovcima droge, VaticanLeaks i slučaj Gabriele (i ono što on zna i što je otkrio) govore o jasnoj i dubokoj moralnoj krizi u centru same Crkve. Tipično za Vatikan. Ništa čudno za grad nad kojim su, kako već vrište naslovi napetih knjiga i kako je sam Papa rekao na početku pontifikata, zavladale (ili žele nadvladati) tmine.