Znanstvenici su identificirali 14 mogućih zdravstvenih problema koji bi, ako se intervenira na vrijeme da se uklone ili smanje mogli spriječiti gotovo polovicu slučajeva demencije u svijetu, prenosi BBC. Predviđa se da bi se broj ljudi koji žive s demencijom mogao više nego udvostručiti na 153 milijuna do 2050. godine.

Nije neizbježan dio starenja

Demencija se javlja kada bolest, poput Alzheimerove, oštećuje živčane stanice u mozgu i dovodi do zbunjenosti i gubitka pamćenja, ali nije neizbježan dio starenja. Većina razloga zašto obolijevamo od demencije leže u stvarima koje ne možemo kontrolirati, kao što su geni koje nasljeđujemo od roditelja, baka i djedova. Međutim, nije sve u genetici pa na neke stvari ipak možemo utjecati i pripaziti.

Čak se na 45 posto mogućnosti oboljenja od demencije može utjecati i promijeniti tok njezina razvoja prema istraživanjima međunarodnih stručnjaka u tom području.

Nikada nije prerano ili prekasno

Broj starijih osoba, uključujući i one koji žive s demencijom, raste. Međutim, dobno specifična učestalost demencije je pala u mnogim zemljama, vjerojatno zbog poboljšanja u obrazovanju, prehrani, zdravstvenoj skrbi i promjenama načina života. Općenito, sve veći broj dokaza podupire devet potencijalno promjenjivih čimbenika rizičnih za razvoj demencije koje je modelirala The Lancet komisija iz 2017. godine, a to su lošije obrazovanje, hipertenzija, oštećenje sluha, pušenje, pretilost, depresija, tjelesna neaktivnost, dijabetes, i slab društveni kontakt.

Sada su dodana još tri faktora s novijim dokazima, a to su prekomjerna konzumacija alkohola, traumatska ozljeda mozga i zagađenje zraka.

Gill Livingston, britanska je psihoterapeutkinja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu u Londonu, a dugi niz godina bavi se istraživanjem i analizom rizika od demencije tijekom života i razvoja strategija za odgađanje ili sprječavanje demencije.

Livingston tvrdi kako država mora reagirati u smanjenju nejednakosti čineći zdrave stilove života što je više moguće svima dostupnima.

Stručnjaci preporučuju da se zemlje diljem svijeta trebaju usredotočiti na to da slušna pomagala, naočale, leće budu dostupna i financirana svima kojima su potrebna, da se potiče i podržava ljude u prestanku pušenja, kao i s smanjenjem konzumacije alkohola. Država bi trebala osigurati liječenje pretilosti u najranijim životnim fazama, kao i liječenje visokog kolesterola od srednje dobi. Trebala bi poticati redovnu tjelovježbu i rekreaciju, osigurati da ljudi, pogotovo stariji i nemoćni, ne budu društveno izolirani ili usamljeni, te smanjiti izloženost ljudi onečišćenom zraku. Osim svega navedenog, bitno je da država osigura kvalitetno obrazovanje koje bi bilo jednako za sve i da intervenira po pitanju snižavanja visokog krvnog tlaka od 40. godine života.

Neki čimbenici su više rizični od drugih

Na primjer, procjenjuje se da su gubitak sluha i visoki kolesterol odgovorni za većinu slučajeva demencije, a u najranijoj dobi nedostatak kvalitetnog obrazovanja po tom pitanju ono je što prevladava, dok su u kasnijoj dobi društvena izolacija i slabljenje vida veliki čimbenici.

Neki su stručnjaci oprezniji u pogledu onoga što dokazi pokazuju, pa profesorica Tara Spires-Jones, direktorica Centra za Discovery Brain Sciences na Sveučilištu u Edinburghu, tvrdi da ova vrsta istraživanja ne može uvjerljivo povezati nijedan od ovih čimbenika izravno s demencijom.

Međutim, rekla je da će to pridonijeti sve većem broju dokaza da zdrav način života može povećati otpornost mozga i spriječiti demenciju.

Siromašnije zemlje imaju više slučajeva

Znanstvenici ne znaju točno kako je vid povezan s demencijom, ali nagađaju da se u kasnijoj životnoj dobi može dogoditi da se mozak smanji jer više ne treba obrađivati ​​određene aspekte vida, a gubitak vida također može ograničiti živote ljudi, tjerajući ih da manje izlaze, budu izoliraniji i imaju manje novih iskustava.

U mnogim zdravstvenim sustavima, poput NHS-a, oštećenje vida može se liječiti. Međutim, to je veći problem u zemljama s niskim dohotkom koje nemaju iste resurse. Dok je u zemljama s visokim životnim standardom drugačija situacija. Ljudi dulje žive, a došlo je i do smanjenja demencije zato što se smatra da je na to utjecala promjena načina života, poput manjeg broja ljudi koji puše cigarete.

Međutim, sve duži životni vijek povećava broj slučajeva demencije u zemljama s niskim dohotkom. Prije više od jednog desetljeća rekli biste da se ništa ne može učiniti protiv demencije, no to jednostavno više nije slučaj. Ne treba očajavati već reagirati na vrijeme. Nikad nije ni prerano ni prekasno za promijeniti životne navike i odabrati bolje za sebe.