Ruski bombarderi i izviđači u većini slučajeva koriste irski i britanski zračni prostor kako bi prikratili put od Arktika do Biskajskog zaljeva, iznad kojeg 'testiraju živce' NATO-a. No pri prolazu kroz gustu mrežu komercijalnog zračnog prometa učestalo gase lokacijske transpondere, čime ti avioni nestaju s civilnog, ali ne i vojnog radara, pa su moguće katastrofalne nesreće. Irska za slučajeve neovlaštenih upada prema posebnom ugovoru koristi usluge Kraljevskih zračnih snaga (RAF), čiji lovci rastjeruju Ruse iznad sjevernog Atlantika, ali pritom britanski presretači znaju kasniti s reakcijom. Stoga je Irska zrakoplovna uprava (IAA) preporučila vladinom povjerenstvu za obranu da bi irske zračne snage trebale imati punu sposobnost otkrivanja povreda nacionalnog zračnog prostora.

Iako je najveći dio izvješća IAA-e zatamnjen iz sigurnosnih razloga, u irske medije procurilo je to da se većina preporuka regulatornog tijela odnosi na ruske borbene zrakoplove koji lete s isključenim transponderima. Irska zrakoplovna uprava i ranije je upozoravala na ovaj sigurnosni problem, međutim ta upozorenja nisu naišla na plodno tlo irskih vlada koje su odbacivale moguća rješenja kao preskupa.

Kada je vrh irskih Obrambenih snaga prije nekoliko godina sastavljao nacrt tzv. Bijele knjige o obrani, zaključili su da irska vojska ima sposobnost u svim aspektima obrane za koju su zaduženi kopnena vojska, zračni korpus, pomorske službe i rezervne obrambene snage. Prema zaključku, Obrambene snage vojno neutralne Irske sposobne su odgovoriti potencijalnom neprijatelju raspoređivanjem pomorskih i kopnenih snaga na otprije zadanim obrambenim pozicijama iako takva doktrina nije prema ustaljenim standardima obrane. No problem kontrole i očuvanja zračnog prostora ostao je 'u zraku' jer Obrambene snage nemaju nikakve kapacitete za nadzor zračnog prostora.

Ta 'zjapeća obrambena rupa' spominje se u Bijeloj knjizi o obrani samo na jednoj stranici izvješća sačinjenog na 143 stranice te je ponuđeno tek obećanje da će se sigurnosni problem ispitati u kasnijim fazama obrambene reforme. Ažuriranje Bijele knjige prije dvije godine ponovno je upozoravalo vladu da razmisli o stvaranju kapaciteta za presretanje, no odgovor ministara opet je bio niječan.

Strategija isključenih transpondera

Ipak, porast ruske zračne aktivnosti iznad sjeveroistočnog Atlantika izazvao je pozornost službenog Dublina nakon što je obaviješten da ruski bombarderi Tu-95 rutinski zaobilaze rubove irskog zračnog prostora dok istražuju praznine u britanskoj protuzračnoj obrani i mjere vrijeme RAF-ovog odgovora. Časnici irskog Zračnog korpusa ocjenjuju da ruski bombarderi djeluju strateški jer dolaze u valovima u nedokučivim vremenskim intervalima. Na rusko 'njuškanje' iznad Irske u ožujku ove godine upozorio je umirovljeni zapovjednik američke vojske u Europi, general pukovnik Ben Hodges.

Valja napomenuti da je Irska uz Luksemburg jedina zapadnoeuropska država koja nema lovačko zrakoplovstvo ni primarni radarski sustav za kontrolu vojnih zrakoplova. To znači da civilna kontrola zračnog prometa može vidjeti samo avione koji žele biti viđeni, odnosno one koji imaju uključene transpondere, što nije slučaj kad su u pitanju ruski bombarderi i izviđači. Irski vojni vrh i IAA smatraju da ruski avioni neće napasti Irsku, ali ukazuju na to da oni bez uključenog lokacijskog transpondera lete prostorom kroz koji prolazi 80 posto svih transatlantskih letova. Katastrofe su pritom gotovo neizbježne, a dovoljno se sjetiti slučaja iz 2014., kada je švedski putnički zrakoplov za dlaku izbjegao sudar s ruskim bombarderom isključenog transpondera.

Uloga irskog Zračnog korpusa daleko je od one konvencionalnog ratnog zrakoplovstva jer mu je ograničen kapacitet odgovora na prijetnje. Čak i da Zračni korpus uoči ruske avione na vrijeme, lako naoružani turboelisni Pilatusi PC-9 nisu u stanju približiti se brzini i visini ruskih aviona u prolazu. Ti zrakoplovi, kakve koristi i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo za obuku pilota, ne mogu se ni približiti privatnim mlažnjacima koje koriste šverceri droge, a što je još jedan od problema na koji je ukazala IAA.

RAF u ulozi zračnog policajca

Na neželjene prelete upozorava i zapovjedništvo RAF-a, a koje je s irskom vladom, nakon napada 11. rujna, tajno sklopilo memorandum o razumijevanju koji u slučaju nužde omogućava Ujedinjenom Kraljevstvu da rasporedi svoje borbene avione za brzo reagiranje iznad irskog zračnog prostora. Irska vlada dosljedno je odbijala raspravljati o ovom sporazumu ili potvrditi njegovo postojanje dok ga irski nacionalni parlament Oireachtas nikada nije ni odobrio. Prema jednom od izvora, britanski zrakoplovi mogli bi se rasporediti samo u scenariju koji podsjeća na napad 11. rujna te kada postoji neposredna prijetnja životima dok irski izvori umanjuju britansku ulogu u obrani zemlje, navodeći da samo slučajno vojska druge države obavlja civilnu ulogu kontrole.

Bivši načelnik Zračnog korpusa Ralph James procijenio je prošle godine da bi Irskoj trebalo 16 borbenih zrakoplova za pružanje sposobnost brzog odgovora na prijetnje 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu. Irska je, treba naglasiti, imala mlažnjake do 1998. godine, kada je umirovila trenažne avione tipa Fouga CM. 170 Magister, koje je 1975. nabavila u Francuskoj, a koji su zamijenili još starije britanske mlažnjake De Havilland DH.115 Vampire.

Proteklih godina pojavili su se i iznosi tog strateškog projekta. Prema nekim procjenama, nabava jedne eskadrile lovaca s popratnom opremom i ulaganje u infrastrukturu stajali bi oko milijardu eura, koliko iznosi cijeli godišnji proračun za obranu. Međutim neki vjeruju da bi trošak mogao biti puno niži. Prema jednom podnesku povjerenstvu za obranu umirovljenog časnika Zračnog korpusa, Irska bi mogla uložiti 240 milijuna eura u osam korejskih lakih borbenih zrakoplova tipa FA-50 Fighting Eagle.

Neimenovani časnik dodatno je izračunao da bi osam FA-50 stajalo dvostruko više nego što košta godišnja eksploatacija PC-9, ali bi oni, kako je naglasio, zauzvrat pružali 'znatnu vrijednost za novac znatno povećanom sposobnošću odvraćanja'. Uz to, dodao je časnik, FA-50 bi poslužio kao obučni i trenažni avion koji bi s vremenom preuzeo i tu ulogu od PC-9, čiji resursi istječu 2025. Nekadašnji pripadnik zrakoplovstva kao alternativu korejskim mlažnjacima ponudio je i opciju s osam nešto skupljih talijanskih Aermacchi M-346, naprednih dvomotornih transsoničnih mlaznih školskih i lakih borbenih aviona. Za potrebe pak pune sposobnosti odvraćanja ruskih uljeza irski časnik preporučio je nabavu 40 švedskih JAS-39 Gripena, što je cjenovno nedostižno za irski proračun. Bilo kakva kupnja borbenih zrakoplova morala bi se kombinirati s nabavom primarnog radarskog sustava, što bi koštalo dodatnih 40 milijuna eura.

Najslabija karika propalog hrvatskog natječaja

Budući da irski stručnjak kao najbolje rješenje ističe korejski FA-50, valja podsjetiti da je riječ o avionu čijih je 16 primjeraka po cijeni od 750 milijuna dolara proizvođač KAI nudio hrvatskom Ministarstvu obrane tijekom kasnije propalog natječaja za budući lovac HRZ-a 2016. Korejci su tada hrvatskoj strani obećali znatna ulaganja u riječku luku, predlažući lobiranje da se sva južnokorejska roba plasira u EU preko Rijeke. Korejci su se povukli iz hrvatskog natječaja jer su, pored tada ponuđenih grčkih, izraelskih i američkih F-16 te švedskog Gripena, bili najslabija karika.

Ipak, riječ je o poprilično uspješnom izvoznom proizvodu koji su kupila ratna zrakoplovstva Južne Koreje, Indonezije, Iraka, Filipina i Tajlanda, a za njega su interes pokazali i Argentina, Bugarska, Azerbajdžan, Bocvana, Brunej, Malezija, Pakistan, Španjolska, Tajvan, UAE i Vijetnam. Avion je razvijan osam godina s američkim Lockheed Martinom, pri čemu je kao osnova korišten američki F-16 te je u njega ugrađeno oko 50 posto američkih komponenti. Time se FA-50, ističe irski časnik, savršeno uklapa u mogućnost zajedničkih operacija s članicama NATO-a, čiji Irska nije član.

Trošak nabave mogao bi se nadoknaditi dodatnom naplatom naknade za korištenje irskog zračnog prostora, na koju su primorani svi transatlantski prijevoznici, a kojom se Irska financira da bi platila usluge RAF-u. Rasprava o tom pitanju je u tijeku, ali neki vladini i vojni krugovi upozoravaju da postoje hitniji prioriteti u potrošnji, među kojima je i kadrovska kriza koja pogađa sve grane irskih Obrambenih snaga. Irska europarlamentarka Clare Daly pozvala je da se sva dodatna sredstva za obranu namijene povišicama i poboljšanju uvjeta, no čini se da pojedinih pomaka ipak ima.

Irski tisak doznao je da su Obrambene snage prije tri godine dobile prijedloge Thalesa, Saaba i Northrop Grummana za nabavu radarskog sustava protuzračne obrane. Svaka jedinica tog sustava koštala bi između 15 i 20 milijuna eura, a mogla bi otkriti sve borbene zrakoplove u dometu od 450 kilometara. Sudeći prema irskom ministru obrane Simonu Coveneyu, politička volja za ulaganje u zrakoplovstvo ne postoji jer su već uložena znatna sredstva u pomorske snage. Međutim Coveney je naglasio da je spreman razmotriti sve ambiciozne preporuke koje bi mogle doći pred povjerenstvo za obranu. Štoviše, poručio je predsjedniku povjerenstva Aidanu O'Driscollu da je vlada spremna i na radikalna rješenja koja uključuju nabavu borbenih aviona prvi put u povijesti.