Ukinut međunarodni embargo na uvoz i izvoz oružja Iranu, istekao krajem sada već prošle godine, mogao bi narušiti ionako krhku sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku iako su Sjedinjene Američke Države inzistirale na tome da zabrana ostane na snazi. Nakon ukidanja embarga Iran teoretski može bez ikakvih ograničenja započeti nadogradnju ključnih oružanih sustava, mahom pribavljenih još prije Islamske revolucije 1979.

Budući da Washington ustraje u sankcijama Teheranu, iranske obrambene snage ne mogu računati na oružje zapadnog porijekla zbog straha tih proizvođača od američke financijske odmazde. Američki stav o poslovima s Iranom je jasan pa je tako predsjednik na odlasku Donald Trump poručio da će svaka prodaja oružja Iranu ili izvoz iz te zemlje biti kažnjeni. Može se očekivati da će takav stav zadržati i administracija predsjednika u dolasku Joea Bidena. Stoga će se, ukazuju analitičari, Iran okrenuti proizvođačima oružja koji i inače ignoriraju američka upozorenja. Dakako, riječ je o Rusiji i Kini, za čija je oružja otprije zainteresiran.

Iran je još ranije iskazao zanimanje za ruske dvomotorne višenamjenske lovce bombardere tipa Su-30SME, a koji se mogu koristiti za održavanje zračne nadmoći i jurišne zadaće. Ti bi zrakoplovi mogli zamijeniti neke od aktualnih lovaca i jurišnika nabavljenih iz raznih izvora, poput američkih F-14, F-4 i F-5 koji su stigli u Iran prije Islamske revolucije, ali i francuskih Miragea F-1, kao i ruskih MiG-ova 29, koje je kupio nakon što je na vlast došao antizapadnjački orijentiran islamski klerik Ruholah Homeini.

Prioritetni Iskanderi

U igri su i ruski podzvučni trener i laki jurišnik tipa Jak-130, koji bi trebao poslužiti kao ‘prijelazni’ sustav za buduće pilote Su-30, a prema nekim informacijama, Iran je još ranije otpisao nabavu kineskog lovca J-10, smatrajući ga ipak preslabim odgovorom na lovce koje imaju antiiranski nastrojene zemlje u okruženju, poput Saudijske Arabije. Prema pisanju uglednog portala Defense News, razmišlja se i o kupnji glavnih borbenih ruskih tenkova T-90MS, sustavu protuzračne obrane S-400 te brojnih drugih oružja.

Prema mišljenju bahreinskog geopolitičkog analitičara Abdulaha Al Junaida, iranski vojni prioritet su i raketa kratkog i srednjeg dometa pa ne treba sumnjati u to da će ruska raketa 9K720 Iskander biti imperativ u nabavci. Riječ je o mobilnom balističkom raketnom sustavu kratkog dometa koji je ove godine u ruskoj vojsci zamijenio zastarjele sustave OTR-21 i koji u svojoj verziji M dramatično povećava obrambene sposobnosti. Standardni borbeni komplet Iskandera M sastoji se od dvije rakete koje mogu biti opremljene različitim tipovima konvencionalnih bojevih glava, ali i specijalnim tipom nuklearne bojeve glave snage 50 kilotona, što jamči brz i snažan protuudar u slučaju agresije. Analitičari upozoravaju da je Iran jako zainteresiran za Iskandere zbog vlastitog nuklearnog programa koji respondira s ruskim projektilima, a što zabrinjava Pentagon.

Al Junaid predviđa da će Iran pokušati kupiti i tehnologiju sustava navođenih raketa za civilne i vojne primjene, senzore i sustave za nadzor svemira te digitalne komunikacijske sustave i tehnologiju kibernetičke sigurnosti. Govoreći o obnovi ratne mornarice, analitičar ocjenjuje da će se ona temeljiti na osvježavanju podmorničkih snaga.

Iran će se, prema mišljenju analitičara londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), usredotočiti na obnovu sposobnosti obrane od zračnih napada te bi u tom smislu mogao biti zainteresiran i za nabavu MiG-ova 35, čija je nova avionika predviđena za očuvanje zračne nadmoći protiv lovaca četvrte i pete generacije, kao i osiguranje preciznih napada na zemaljske ciljeve u svim vremenskim uvjetima, zračno izviđanje s optičko-elektronskom i radarskom opremom te za vođenje višenamjenskih misija. Riječ je o avionu s devet podvjesnih točaka za naoružanje, mogućnošću dodatnih spremnika za gorivo, boljom antikorozivnom zaštitom, znatno smanjenim odrazom na radaru i četverostrukim fly-by-wire sustavom komandi.

Kineska opreznost i regionalni arapski NATO

Douglas Barrie iz IISS-a ukazuje i na veliku vjerojatnost da Iran nabavi mobilni obalni obrambeni sustav Bastion-P, naoružan hipersoničnom protubrodskom raketom Jakont, odnosno P-800 Oniks, koji je moguće ispaliti iz vertikalnih podmorničkih lansera, iz torpednih cijevi kalibra 650 milimetara, ali i iz zrakoplova te mobilnih obalnih lansera.

U IISS-u podsjećaju da je Rusija još prije četiri godine u jeku embarga najavila da će pružiti kapacitete Iranu za licenciranje i proizvodnju tenkova T-90 MBT čim se ukinu međunarodne zabrane. Da se Teheran ozbiljno oslanja na Moskvu, govori i prošlogodišnji posjet iranskog ministra obrane, brigadnog generala Amira Hatamija moskovskoj izložbi naoružanja ‘Vojska 2020’, kojom prilikom je održao brojne sastanke s ruskim obrambenim dužnosnicima.

Uz ograničena financijska sredstva, Iran bi mogao pokušati nadograditi svoje postojeće sustave poboljšavanjem performansi oružja kako bi popunio kratkoročne praznine dok bi u srednjoročnom razdoblju morao početi razmišljati o zamjeni starih obrambenih platformi, ocjenjuju vojni analitičari. Kina bi, dodaju, morala pažljivo postupati ako odluči opskrbiti Iran jer Peking shvaća da bi njegovi interesi mogli biti ugroženi gubitkom sposobnosti održavanja ravnoteže u odnosu s Iranom i svojim regionalnim trgovinskim partnerima – Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Iako je Kina najavom novog zakona o kontroli naoružanja poslala SAD-u poruku da shvaća svoju međunarodnu odgovornost, Iran je početkom prošlog ljeta najavio da je sve bliže završetku dugoročnog strateškog partnerskog sporazuma s tom državom. Stoga je realno očekivati da će Teheran i Peking u tom strateškom savezništvu između ostalog inicirati pitanja kineske prodaje bespilotnih zrakoplovnih sustava, tzv. dronova samoubojica predviđenih za korištenje u različitim misijama, od izviđanja do napada na mobilne mete. Svi ti najavljeni ugovori potaknut će regionalnu utrku u naoružanju, ali i mogućnost osnivanja antiiranskog regionalnog arapskog NATO-a, upozoravaju analitičari.

Ono što pak osobito zabrinjava Pentagon jest činjenica da Iran nakon ukidanja sankcija može i izvoziti oružje, za koje Zapad pretpostavlja da bi moglo završiti u rukama zemalja koje su pod utjecajem Moskve, poput primjerice Armenije, države koja je nedavno vodila kratkotrajan sukob s Azerbajdžanom, priklonjenim Washingtonu. Teheran bi usput mogao nastaviti potajno naoružavati razne šijitske vojno-političke organizacije, poput libanonskog Hezbolaha, koji pomaže vladi Bašara al Asada u sirijskom građanskom ratu u borbi protiv oporbe, a koju opisuje kao cionističku urotu i cionističko-vehabijsku, odnosno izraelsku i saudijsku zavjeru, što samo produbljuje sukobe na Bliskom istoku.